Bolesti štitnjače u trudnoći

Bolesti štitnjače mogu prethoditi trudnoći ili se razviti tijekom nje. Učinci na fetus su različiti, ovisno o bolesti i lijekovima primijenjenim za njezino liječenje. No, općenito, hipertireoza uzrokuje zastoj u rastu fetusa i mrtvorođenost, a hipotireoza uzrokuje intelektualne nedostatke u djece i pobačaj. Najčešći uzroci hipotireoze u majke su Hashimotov tiroiditis i liječenje Gravesove bolesti. Ako žena ima, ili je imala bolest štitnjače, tijekom trudnoće i nakon nje bi trebalo pažljivo nadzirati stanje štitnjače u žene i u djeteta.

Trudnoća ne mijenja simptome hipotireoze i hipertireoze niti normalne vrijednosti i raspone slobodnog tiroksina (T4) i tiroid stimulirajućeg hormona (TSH) u serumu.

Gravesova bolest: Gravesova bolest u majke se nadzire klinički, te pomoću vrlo osjetljivih pretraga na slobodni T4 i TSH. Liječenje je različito. Obično se trudnici daju najniže moguće doze propiltiouracila peroralno (50 do 100 mg svakih 8 h). Terapijski se odgovor razvija tijekom 3 do 4 tj.; zatim se doza prema potrebi mijenja. Propiltiouracil prolazi kroz posteljicu te može uzrokovati gušavost i hipotireozu u fetusa. Istodobna primjena L–tiroksina ili L–trijodtironina je kontraindicirana jer ovi hormoni mogu prikriti učinke viška propiltiouracila u trudnica te izazvati hipotireozu u fetusa. Alternativu propiltiouracilu predstavlja metimazol. Gravesova se bolest često popravlja tijekom 3. tromjesečja, često omogućujući smanjenje doze ili prekid liječenja. U ustanovama s iskusnim kirurzima koji se bave štitnjačom, premda vrlo rijetko, nakon što se lijekovima postigne eutireoza, u obzir dolazi tiroidektomija tijekom 2. tromjesečja. Nakon tiroidektomije, ženama se daje potpuno nadomještanje L–tiroksina (0,15 do 0,2 mg/dan), s početkom nakon 24 h. Radioaktivni jod (u dijagnostičke ili terapijske svrhe) te jodne otopine u trudnoći su kontraindicirani zbog neželjnih učinaka na fetalnu štitnjaču. β–Blokatori se rabe samo za tiroidnu oluju ili ako majka ima teške simptome.

Ako trudnica ima ili je imala Gravesovu bolest, može se razviti fetalna hipertireoza. Bez obzira na to jesu li te žene eutireozne, hipertireozne ili hipotireozne, tiroid stimulirajući imunoglobulini (Ig) i tiroid blokirajući Ig (ako su prisutni) prolaze kroz posteljicu. Funkcija fetalne štitnjače odražava relativne fetalne razine tih stimulirajućih i blokirajućih Ig. Hipotireoza može izazvati fetalnu tahikardiju (>160/min), zastoj rasta i gušu, što može dovesti do slabijeg gutanja, polihidramnija i prijevremenog poroda. Za procjenu rasta fetusa, njegove štitnjače i srca rabi se ultrazvuk.

Prirođena Gravesova bolest: Ako je trudnica uzimala propiltiouracil, prirođena Gravesova bolest u fetusa može biti prikrivena do 7 do 10 dana nakon rođenja, kad jenjaju učinci lijeka.

Hipotireoza majke: Žene s blagom do umjerenom hipotireozom često imaju normalne menstruacijske cikluse i mogu ostati u drugom stanju. Tijekom trudnoće se nastavlja s primjenom uobičajene doze L–tiroksina. S napredovanjem trudnoće mogu biti potrebna manja podešavanja doze, idealno na osnovi mjerenja TSH nakon nekoliko tjedana. Ako se hipotireoza po prvi puta dijagnosticira tijekom trudnoće, započinje se s primjenom L– tiroksina u dozi od 0,1 mg PO jednom/dan.

Hashimotov tiroiditi: Supresija majčinog imunosnog sustava tijekom trudnoće često poboljšava kronični tiroiditis; međutim, ponekad se razvija hipotireoza ili hipertireoza koju je potrebno liječiti.

Akutni (subakutni) tiroiditis: Ovaj poremećaj, čest tijekom trudnoće, obično stvara bolnu gušavost tijekom dišne infekcije ili nakon nje. Može doći do prolazne, simptomatske hipertireoze s povišenjem T4, često dovodeći do pogrešne dijagnoze Gravesove bolesti. Liječenje obično nije potrebno.

Poslijeporođajni poremećaj rada štitnjače u majke: Poremećaj rada štitnjače s hipo– ili hiperfunkcijom zabilježen je u 4 do 7% žena u prvih 6 tj. nakon poroda. Čini se kako je incidencija veća u trudnica s gušom, Hashimotovim tiroiditisom, obiteljskom anamnezom jako opterećenom s autoimunosnim poremećajima štitnjače ili diabetes mellitusom tipa 1 (o inzulinu ovisnom). U žena s bilo kojim od tih čimbenika rizika, tijekom 1. tromjesečja i nakon poroda bi trebalo provjeriti razine TSH i slobodnog T4 u serumu. Poremećaj je obično prolazne naravi, no može biti potrebno liječenje. Nakon poroda, Gravesova se bolest može prolazno vratiti ili trajno ostati.

Bezbolni tiroiditis s prolaznom hipertireozom je nedavno uočeni, vjerojatno autoimunosni poremećaj nakon poroda. Razvija se naglo u prvih nekoliko tjedana nakon poroda, dovodi do niskog preuzimanja radioaktivnog joda i obilježen je limfocitnim infiltratom. Dijagnoza se postavlja na osnovi simptoma, testova funkcije štitnjače i isključivanjem drugih poremećaja. Ovaj poremećaj može biti trajan, povremeno se vraćati ili napredovati.