Bolesti jetre u trudnoći

Žutica (vidi str. 191) može nastati uslijed neporodničkih i porodničkih poremećaja. Neporodnički poremećaji obuhvaćaju lijekove, akutni kolecistitis i opstrukciju žučnih vodova kamencima. Čini se kako su kamenci učestaliji tijekom trudnoće, vjerojatno zato što je litogeničnost žuči povećana a kontraktilnost žučnog mjehura smanjena. Porodnički uzroci uključuju trudničku hiperemezu (obično blagu) i septički pobačaj; oboje uzrokuju hepatocelularno oštećenje i hemolizu.

Akutni virusni hepatitis: Najčešći uzrok žutice tijekom trudnoće je akutni virusni hepatitis. On može izazvati prijevremeni porod no čini se kako nije teratogen. Akutni virusni hepatitis je obično blag, no hepatitis E, češći u nerazvijenim zemljama, može biti težak. Hepatitis B virus se može prenijeti novorođenčetu neposredno nakon poroda ili, rjeđe transplacentarno u fetus. Vjerojatnost prijenosa je osobito velika ako je žena pozitivna na e–antigen i ako je kronični nosilac površnog antigena hepatitis B virusa (HBsAg) ili ako je dobila hepatitis tijekom 3. tromjesečja. Zahvaćena novorođenčad imaju veću mogućnost razvoja subkliničke disfunkcije jetre i da postanu nosioci, nego da dobiju klinički hepatitis. Sve trudnice se testiraju na HBsAg kako bi se utvrdilo koje je predostrožnosti potrebno poduzeti protiv vertikalnog prijenosa (za prenatalnu profilaksu imunoglobulinima i cijepljenjem novorođenčadi izložene hepatitis B virusu, vidi str. 2327).

Kronični aktivni hepatitis: Kronični aktivni hepatitis, osobito onaj povezan s cirozom, utječe na plodnost. Kad dođe do trudnoće, povećana je opasnost od spontanog pobačaja i prijevremenog poroda, ali ne i opasnost od smrtnosti majke. Primjena kortikosteroida zbog kroničnog aktivnog hepatititsa se može nastaviti tijekom trudnoće jer nije dokazana štetnost za fetus. Za teške oblike bolesti su ponekad indicirani azatioprin i drugi imunosupresivi, usprkos opasnostima za fetus.

Kolestaza (pruritus) u trudnoći: Ovaj relativno česti poremećaj očito nastaje uslijed idiosinkratičnog djelovanja normalnog zastoja žuči zbog hormonskih promjena. Najraniji simptom, jak svrbež, se razvija tijekom 2. i 3. tromjesečja, nakon čega nekad slijedi tamna mokraća i žutica. Nema akutne boli niti općih simptoma. Poremećaj se obično povlači nakon poroda, ali se vraća kod svake slijedeće trudnoće ili kod primjene oralnih kontraceptiva. Kod teškog svrbeža, obično je učinkovit kolestiramin u dozi od 4 do 6 g PO dvaput dnevno ili u dozi od 3 do 4 g tri puta dnevno. Ponekad se razvija krvarenje uslijed hipoprotrombinemije ali se brzo smiruje primjenom vitamina K (fitonadiona) u dozi od 5 do 10 mg. IM jednom/dan tijekom 2 do 3 dana.

Masna jetra u trudnoći: Ovaj rijetki, slabo shvaćeni poremećaj, pojavljuje se blizu termina, ponekad uz preeklampsiju. Simptomi obuhvaćaju akutnu mučninu i povraćanje, nelagodu u trbuhu i žuticu, nakon čega u teškim slučajevima slijedi brzo progresivno zatajenje jetre. Klinički i laboratorijski nalazi su slični onima kod galopirajućeg virusnog hepatitisa osim što razine aminotransferaza mogu biti <500 jedinica/L, a moguća je i hiperuricemija. Dijagnoza se postavlja prema kliničkim mjerilima, testovima funkcije jetre, serološkim pretragama na hepatitis i biopsijom jetre. Biopsija pokazuje difuzne sitne kapljice masti u hepatocitima, uz minimalno očite nekroze, no u nekim slučajevima se nalaz ne može razlikovati od virusnog hepatitisa. U teškim slučajevima stope smrtnosti majki i fetusa su visoke. Ovisno o gestacijskoj dobi, obično se savjetuje hitan porod ili prekid trudnoće, premda nije jasno da li ijedno od toga mijenja ishod za majku. Preživjele žene se oporave u potpunosti te nemaju recidiva. Naizgled jednaki poremećaj se može razviti u bilo kojem stadiju trudnoće ako se IV primjenjuju visoke doze tetraciklina.

Preeklampsija: Teška preeklampsija može uzrokovati odlaganje fibrina u jetri, nekrozu i krvarenje, što može izazvati bol u abdomenu, mučninu, povraćanje i blagu žuticu. Ponekad se razvija subkapsularni hematom s intraabdominalnim krvarenjem, najčešće u žena s preeklampsijom koja napreduje do HELLP sindroma (hemoliza, povišenje jetrenih enzima i sniženje broja trombocita—vidi str. 2197), a rijetko dolazi do spontane rupture jetre, koja je opasna po život i nepoznate patogeneze.

Kronične bolesti jetre: Trudnoća može privremeno pogoršati kolestazu u primarnoj bilijarnoj cirozi i drugim kolestatskim poremećajima a povećani volumen plazme u 3. tromjesečju blago povećava opasnost od krvarenja iz variksa jednjaka u žena s cirozom. Međutim, trudnoća obično ne škodi bolesnicama s kroničnom bolešću jetre. Carski rez se ostavlja u pričuvi za uobičajene porodničke indikacije.