Anemija u trudnoći

Tijekom trudnoće se normalno zbiva eritroidna hiperplazija koštane srži te se masa eritrocita povećava. Međutim, nesrazmjerni porast volumena plazme dovodi do razrijeđenja krvi (hidremija trudnoće). Hkt se smanjuje sa vrijedmnosti između 38 i 45% u zdravih žena koje nisu trudne na oko 34% u kasnoj jednoplodnoj trudnoći i 30% u kasnoj višeplodnoj trudnoći. Stoga, u trudnoći se anemijom smatra kad je Hb <10 g/dl (Hkt <30%). Ako je Hb <11,5 g/dl na početku trudnoće, žene se mogu liječiti profilaktički, jer kasnija hemodilucija obično smanjuje Hb na <10 g/dl. Usprkos hemodiluciji, u trudnoći sposobnost prijenosa O2 ostaje normalna. Hkt se normalno povećava odmah nakon poroda.

Anemija se u nekim skupinama pojavljuje u i do 80% trudnica. Najčešći uzrok je manjak željeza i folata.

Ranih simptoma obično nema ili su nespecifični (npr. zamor, slabost, omamljenost, blaga dispneja pri naporu). Ostali simptomi i znakovi mogu obuhvaćati bljedilo i, ako je anemija teška, tahikardiju ili hipotenziju.

Dijagnostika započinje s KKS–om; obično su, ako bolesnice imaju anemiju, kasnije pretrage zasnovane na tome je li MCV nizak (<79 fL) ili visok (>100 fL). Kod mikrocitičnih anemija, obrada uključuje pretrage na manjak željeza (mjerenje feritina u serumu) i hemoglobinopatije (elektroforezom hemoglobina). Ako ove pretrage nisu dijagnostičke a nema odgovora na empirijsko liječenje, obično je preporučljivo savjetovanje s hematologom. Transfuzija je obično indicirana ako postoje teški opći simptomi (npr. dispneja, tahikardija, tahipneja); odluka se ne zasniva na Hkt.

Sideropenična anemija: Oko 95% slučajeva anemije u trudnoći je posljedica manjka željeza (vidi str. 1036). Uzrok je nedovoljan unos hranom (osobito u tinejdžerki), prethodna trudnoća ili normalni redoviti gubitak željeza menstruacijom (koji iznosi otprilike toliko, koliko se svakog mjeseca i unese hranom te stoga sprječava stvaranje zaliha željeza). U pravilu je Hkt 30%, a MCV <79 fL. Dijagnozu potvrđuju sniženje serumskog željeza i feritina te povišene razine serumskog transferina.

Obično je učinkovito uzimanje jedne tablete željeznog sulfata od 325 mg prijepodne. Veće ili češće doze pojačavaju nepoželjne učinke na probavu, osobito opstipaciju a jedna doza sprječava apsorpciju sljedeće doze, smanjujući tako postotak unosa. Oko 20% trudnica ne apsorbira dovoljno nadomještenog željeza; nekima od njih je potrebno parenteralno liječenje, obično željezni dekstran u dozi od 100 mg IM svakog drugog dana do ukupno 1000 mg tijekom 3 tj. Hkt ili Hb se mjere svakog tjedna kako bi se utvrdio odgovor. Ako su nadomjesci željeza neučinkoviti trebalo bi posumnjati na manjak folata.

Novorođenčad majki sa sideropeničnom anemijom obično ima normalan Hkt ali smanjene ukupne zalihe željeza te postoji potreba za ranim nadomještanjem željeza hranom.

Premda je praksa dvojbena, trudnicama se obično rutinski daju pripravci za nadoknadu željeza (obično željezni sulfat od 325 mg PO jednom/dan) kako bi se spriječilo iscrpljenje tjelesnih zaliha željeza i anemija koja može nastati uslijed abnormalnog krvarenja ili slijedeće trudnoće.

Anemija uslijed manjka folata: Manjak folata (vidi str. 29 i 1044) povećava opasnost od defekata neuralne cijevi i možda, fetalnog alkoholnog sindroma. Do manjka dolazi u 0,5 do 1,5% trudnica; ako je manjak umjeren do težak, razvija se makrocitna megaloblastična anemija. Rijetko dolazi do teške anemije i glositisa. Na manjak folata se sumnja ako KKS pokazuje makrocitne vrijednosti ili anemiju sa širokom distribucijom volumena eritrocita (RDW). Niska razina folata u serumu potvrđuje dijagnozu. Liječi se folatom 1 mg PO 2×/dan. Kod teške megaloblastične anemije može biti potrebna pretraga koštane srži te naknadno liječenje u bolnici. Za sprječavanje, svim se trudnicama daje folat u dozi od 0,4 mg PO 1×/dan. Žene koje su rodile fetus sa spinom bifidom trebale bi uzimati 4,0 mg 1×/dan već prije začeća.