Hereditarni nefritis

(Alportov sindrom)

Nasljedni nefritis je genetski heterogeno stanje obilježeno hematurijom, oštećenjem bubrežne funkcije, perceptivnom gluhoćom i, rjeđe, oftalmološkim otklonima. Dijagnoza se postavlja iz obiteljske anamneze i analize mokraće. Liječi se kronično zatajenja bubrega.

Hereditarni nefritis je uzrokovan mutacijom COL4A5 gena koji kodira α–5 lanac kolagena tipa IV pa nastaju izmijenjeni snopovi tog kolagena. Mehanizam nastanka glomerulopatije nije jasan, pretpostavlja se poremećaj strukture i funkcije; u većine obitelji se javljaju zadebljanja i stanjenja bazalnih membrana glomerula i tubula, a lamina densa se mjestimice višestruko uslojava. Premda postoje autosomno recesivne varijante, nasljeđivanje je većinom spolno vezano.

Klinička slika

Zbog nasljeđivanja vezanog uz X kromosom, žene obično nemaju simptome i pokazuju male otklone funkcije. Većina muškaraca razvija simptome slične akutnom nefritisu, koji napreduju prema zatajenju bubrega u dobi između 20 i 30 god. Često se nalazi senzoneuralna gluhoća, posebno za više frekvencije. Neki bolesnici imaju samo perceptivnu gluhoću bez bubrežnih promjena, ali mogu prenijeti nefropatiju na sljedeću generaciju. Javljaju se i očne promjene—katarakta (najčešće), prednji lentikonus, sferofakija, nistagmus, pigmentni retinitis i sljepoća—no rjeđe su od gluhoće. Druge vanbubrežne promjene uključuju polineuropatiju i trombocitopeniju.

TABLICA 235–2

UZROCI GLOMERULONEFRITISA

VRSTA

PRIMJERI

Primarni GN

Idiopatski

Fibrilarni GN

Idiopatski GN s polumjesecima

IgA nefropatija

Membranoproliferativni GN

Sekundarni GN

Postinfekcijski GN

Bakterije:

Grupa A β –hemolitičnih streptokoka

Mycoplasma

Neisseria meningitidis

Stafilokokne infekcije (posebno bakterijski endokarditis)

Streptococcus pneumoniae

Visceralni apscesi (Escherichia coli, Pseudomonas, Proteus, Klebsiella, Clostridium )

 

Virusi:

Coxsackie virusi

Citomegalovirus

Epstein–Barrov

Hepatitis B

Hepatitis C

Herpes zoster

Morbili

Mumps

Varičele

 

Paraziti:

Malarija (Plasmodium falciparum, P. malariae)

Shistosomijaza (Schistosoma haematobium, S. mansoni)

Toksoplazmoza

 

Drugo:

Gljivice (Candida albicans, Coccidioides immitis)

Rikecije

Kolagenoze

Henoch–Schönleinova purpura

Polyarteritis nodosa

SLE

Wegenerova granulomatoza

Bolesti krvi

Miješana IgG–IgM krioglobulinemija

Serumska bolest

TTP–HUS

Bolesti bazalne membrane glomerula

Goodpastureov sindrom

TTP–HUS= trombotična trombocitopenična purpura–hemolitično–uremični sindrom.

Dijagnoza i liječenje

Na dijagnozu upućuje anamneza i nalaz mikrohematurije ili ponavljane epizode makrohematurije, osobito ako ih prate ispadi sluha ili vida. Mokraća zna sadržavati male količine bjelančevina, L i razne cilindre. Rijetko se javlja nefrotski sindrom. Svjetlosna ni imunofluoresentna mikroskopija ne otkrivaju specifične histološke promjene. Premda im je dostupnost još ograničena, dijagnostičke metode izbora bi mogle postati imunohistokemija na α–5 lanac kolagena u koži te genetska analiza.

Liječenje je indicirano samo po nastupu uremije, a provodi se kao i za druge etiološke oblike (str. 1987). Transplantacija bubrega se pokazala uspješnom, a indicirano je genetsko savjetovanje.