Tinea capitis

Tinea capitis je dermatofitna infekcija vlasišta.

Tinea capitis uglavnom zahvaća djecu, zarazna je i može izazvati epidemije. U SAD–u je najčešći uzročnik Trichophyton tonsurans, a nakon njega slijedi Microsporum canis i M. audouinii; drugdje su česte druge vrste Trichophyton sp. (pr. T. schoenleinii, T. violaceum).

Tinea capitis uzrokuje postupnu pojavu okruglih suhih, ljuskavih područja i/ili alopecije. Infekcija s T. tonsurans uzrokuje “crne točke” kod kojih se vlasi lome na površini kože ostavljajući kratke čekinje; infekcija s M. audouinii uzrokuje “sive mrlje” kod kojih se vlasi lome iznad površine kože. Tinea capitis se rjeđe očituje difuznim ljuskanjem, nalik na perut ili u vidu difuznih pustuloznih promjena.

Infekcija s dermatofitima ponekad dovodi do stvaranja keriona, velike, spužvaste upalne nakupine na vlasištu uzrokovane jakom upalnom reakcijom na dermatofit. Kerion može imati pustule i stvarati kruste te se može zamijeniti s apscesom. Kerion može dovesti do ožiljkavajućeg gubitka kose.

Dijagnoza i liječenje

Tinea capitis se dijagnosticira u nativnom (vlažnom) razmazu iščupanih vlasi ili vlasi i ljusaka dobivenih struganjem ili četkanjem. Uzročnici se razlikuju po veličini spora i izgledom u unutrašnjosti (endotriks) vlasi ili izvan nje (ektotriks) te može pomoći pri određivanju liječenja. Plavo–zelena fluorescencija u Woodovoj svjetlosti ima dijagnostičku vrijednost za infekciju s M. canis i M. audouinii te se tako tinea može razlučiti od eritrazme. Diferencijalna dijagnoza tinee capitis obuhvaća seboroični dermatitis i psorijazu.

Djeca se liječe suspenzijom mikroniziranog grizeofulvina u dozi od 10–20 mg/kg (doze ovise o nekoliko parametara no najveća doza je uglavnom 1 g/dan), a u djece >2 god. ultramikroniziranim grizeofulvinom 5–10 mg/kg (najviše 750 mg/dan) koji se primjenjuje 1×/ dan ili podijeljen u dvije doze uz obrok ili mlijeko 4–6 tjedana ili dok se svi znakovi infekcije ne povuku.

Nekim bolesnicima je potrebno i do 20–25 mg/kg/dan. Kako bi se spriječilo širenje, osobito na drugu djecu, sve dok se tinea capitis ne izliječi na vlasište treba nanositi kremu imidazola ili ciklopiriksa; također barem dva puta tjedno treba rabiti šampon s 2,5% selenova sulfida. Tijekom liječenja djeca mogu pohađati školu.

Odrasli se liječe terbinafinom 250 mg PO 1×/dan tijekom 2–4 tjedna, što je učinkovitije kod infekcija endotriksa ili itrakonazolom 200 mg 1×/dan tijekom 2–4 tjedna (ili 200 mg 2×/ dan, jedan tjedan a potom 3 tjedna, 2–3 mj.). Ako su promjene jako upaljene, i kod keriona, treba kratkotrajno dodati prednizon (za ublažavanje simptoma i možda smanjenje stvaranja ožiljka), u početku 40 mg 1×/dan PO (1 mg/kg u djece) a zatim dozu treba postupno smanjiti kroz 2 tjedna.

TABLICA 120–1

MOGUĆNOSTI LIJEČENJA POVRŠINSKIH GLJIVIČNIH INFEKCIJA*

SKUPINA

LIJEKOVI

OBLICI

PRIMJENA

Alilamini

Amorolfin

5%–tna otopina

Tinea unguium

Naftifin

1%–tna krema ili gel

Dermatofitoze, kožna kandidijaza

Terbinafin

1%–tna krema ili otopina

Dermatofitoze 250 mg tablete

Benzilamin

Butenafin

1%–tna krema

Dermatofitoze

Imidazoli

Butokonazol

2%–tna kre

ma

Vulvovaginalna kandidijaza

Klotrimazol

Lokalno: 1%–tna krema, losion ili otopina; vaginalni supozitoriji od 100, 200 i 500 mg

Dermatofitoze, kandidijaza (orofaringealna, kožna, vulvovaginalna)

Oralno: pastile od 10 mg

Ekonazol

1%–tna krema

Dermatofitoze, kožna kandidijaza, tinea versicolor

Flukonazol

Otopina od 50 i 200 mg/5 ml;

tablete od 50, 100, 150, 200 mg

Vulvovaginalna kandidijaza

Itrakonazol

Kapsule od 100 mg, otopina od

10 mg/ml

Tinea unguium, druge onihomikoze

Ketokonazol

2%–tna krema, 1–2%–tni šampon; tablete od 200 mg

Dermatofitoze, kožna kandidijaza

Mikonazol

1–2%–tna tekućina (aerosol), 2%–tni puder (aerosol), 1– 2%–tna krema i losion, 1%– tna otopina, 2%–tni puder ili tinktura; vaginalni supozitoriji od 100–200 mg

Dermatofitoze, kandidijaza (kožna, vulvovaginalna)

Oksikonazol

1%–tna krema ili losion

Dermatofitoze, tinea versicolor

Sulkonazol

1%–tna krema ili otopina

Dermatofitoze, tinea versicolor

Terkonazol

0,4% i 0,8%–tna krema,

supozitoriji od 80 mg

Vulvovaginalna kandidijaza

Tiokonazol

6,5%–tna mast

Vulvovaginalna kandidijaza

Polien

Nistatin

Lokalno: krema, mast, puder i vaginalni supozitoriji od 100.000 j./g

Kandidijaza

(orofaringealna, kožna)

Oralno: suspenzija od 100.000

j./ml; tablete od 500.000 j.

Razni

Karbol–fuksin

Otopina

Kronične dermatofitoze, intertrigo

Ciklopiroks

0,77%–tni gel, 8%–tna otopina laka

Dermatofitoze, kandidijaza, tinea versicolor, onihomikoza

Kliokinol

3%–tna krema

Dermatofitoze

Gentiana violet

1 ili 2%–tna otopina

Dermatofitoze, osobito tinea pedis

Grizeofulvin

Tablete od 125, 165, 250, 330,

Dermatofitoze 500 mg

Tolnaftat

1%–tna tekućina ili puder (aerosol), krema, prašak, otopina

Dermatofitoze, tinea versicolor

Cink

Undecilenat/ undecilenatna kiselina

25%–tna otopina, 10%–tna tinktura

Površinske dermatofitoze (npr. tinea pedis)

* Prednosti jednog lijeka pred drugim za većinu infekcija nisu jasne; za kožne infekcije, alilamini imaju dobru djelotvornost protiv dermatofita a slabiju aktivnost protiv Candida; imidazoli imaju bolju djelotvornost protiv dermatofita i Candida. Štetne nuspojave su rijetke, ali svi lokalni antimikotici mogu izazvati iritaciju kože, pečenje, alergijski i kontaktni dermatitis; oralni antimikotici mogu izazvati hepatitis i neutropeniju. Oralni lijekovi (npr. itrakonazol, terbinafin) koji se daju >1 mjeseca zahtijevaju kontrolu laboratorijskih parametara jetrene funkcije i KKS. Moguće interakcije itrakonazola s drugim lijekovima uključuju lovastatin, midazolam, pimozid, kinidin, simvastatin i triazolam.