Kandidijaza

Kandidijaza (monilijaza) je infekcija kože koju uzrokuje Candida sp., najčešæe Candida albicans. Infekcija se može pojaviti bilo gdje, ali je najčešæa u naborima kože i između prstiju, na penisu i oko noktiju na rukama. Simptomi i znakovi ovise o mjestu infekcije. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike i pretrage strugotina kože u vlažnom (nativnom) razmazu s kalijevom lužinom. Liječi se isušivanjem i sredstvima protiv gljivica.

Do većine infekcija s Candidom dolazi na koži i sluznicama, no u imunokompromitiranih bolesnika je česta invazivna kandidijaza koja može ugroziti život. Sistemska kandidijaza je opisana u Pogl. 180 (vidi str. 1529).

Etiologija

Candida je skupina od ~150 vrsta kvasnica. C. albicans je odgovorna za ~70–80% svih kandidijaza. Druge značajne vrste su C. glabrata, C. tropicalis, C. krusei i C. dubliniensis.

Candida je sveprisutna kvasnica koja mirno živi na koži i sluznicama sve dok vlaga, vrućina i poremećeni lokalni i sistemski mehanizmi obrane ne stvore plodno tlo za njezin rast. Čimbenici rizika za razvoj kandidijaze su toplo vrijeme, uska odjeća, loša higijena, rijetko mijenjanje pelena ili donjeg rublja u djece i starijih osoba, promijenjena flora uslijed liječenja antibioticima te imunosupresija uslijed liječenja kortikosteroidima i imunosupresivima, trudnoća, dijabetes, druge endokrinopatije (npr. Cushingova bolest, hipoadrenalizam, hipotireoza), krvne diskrazije i poremećaji T stanica.

Kandidijaza se najčešće razvija u području nabora kože kao što su aksile, prepone i glutealna brazda (npr. pelenski osip) i područjima između prstiju, na glansu penisa te ispod dojki. Vulvovaginalna kandidijaza je u žena česta (vidi str. 2086). Infekcija noktiju Candidom i paronihija se mogu razviti nakon loše izvedene manikure i u radnika u kuhinjama i drugdje gdje su im ruke neprestano izložene vodi (vidi str. 1010). Orofaringealna kandidijaza je čest znak lokalne ili sistemske imunosupresije.

Kronična mukokutana kandidijaza je kronična infekcija koja tipično zahvaća nokte, kožu i orofarinks. Bolesnici imaju kožnu anergiju na Candidu, nemaju proliferativni odgovor na Candida antigen (uz normalni proliferativni odgovor na mitogene) uz neoštećen odgovor protutijelima na Candidu i druge antigene. Kronična mukokutana kandidijaza se može pojaviti u vidu autosomno recesivne bolesti povezane s hipoparatireozom i Adisonovom bolešću (sindrom Candida–endokrinopatija).

Simptomi i znakovi

Infekcija kožnih nabora se očituje dobro ograničenim eritematoznim područjima različite veličine i oblika koji svrbe; u tamnoputih bolesnika može biti teško uočiti crvenilo. Primarne promjene mogu imati u susjedstvu satelitne papule i pustule. Perianalna kandidijaza izaziva bijela područja maceracije i svrbež anusa. Vulvovaginalna kandidijaza uzrokuje svrbež i iscjedak (vidi str. 2086).

Infekcija nokta Candidom se očituje zahvaćanjem cijele debljine nokta (onihomikoza— vidi str. 1010); paronihija izazvana Candidom se očituje u vidu bolne crvene otekline oko nokta koja se može gnojiti (vidi str. 1010). Subungualne infekcije su obilježene odvajanjem distalnog dijela jednog ili više noktiju (oniholiza), s bijelim ili žutim obojenjem subungualnog područja.

Orofaringealna kandidijaza uzrokuje na sluznici usne šupljine bijele plakove koji nakon struganja mogu krvariti.

Kronična mukokutana kandidijaza je obilježena crvenim, pustuloznim i zadebljanim plakovima s krustom koji nalikuju psorijazi, osobito na nosu i čelu te su beziznimno povezani s kroničnom oralnom kandidijazom

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike i nalaza kvasnica i pseudohifa u vlažnim razmazima ostružaka promjene uz kalijevu lužinu. Pozitivan nalaz u kulturi obično je besmislen jer je Candida prisutna svuda.

Infekcija kožnih nabora liječi se sredstvima za isušivanje prema potrebi (npr. Burowljeva otopina kod vlažećih promjena, gentiana violet za prostore među nožnim prstima) i lokalnom primjenom sredstava protiv gljivica (vidi TBL. 120–1). Za suhe promjene su idealni praškasti pripravci (npr. mikonazol prašak 2×/dan tijekom 2–3 tj.). Kod opsežne intertriginozne kandidijaze indiciran je flukonazol 150 mg PO 1×/ tjedan tijekom 2–4 tjedna; istodobno se mogu primjenjivati pripravci za lokalno liječenje.

Liječenje pelenskog osipa uzrokovanog Candidom obuhvaća češće mijenjanje pelena, izbjegavanje jednokratnih pelena s plastičnim slojem te primjenu imidazolske kreme 2×/dan.

Djeca koja istovremeno imaju i orofaringealnu kandidijazu mogu se liječiti peroralnim pripravkom nistatina; 1 ml suspenzije (100.000 jedinica/ml) se nakapa u područje svakog obraza 4×/dan.

Liječenje onihomikoze i paronihije uzrokovane Candidom opisano je na str 1010.

Oralna se kandidijaza liječi flukonazolom 200 mg prvog dana, a potom po 100 mg PO 1×/dan tijekom 2–3 tjedna.

Kroničnu mukokutanu kandidijazu potrebno je dugotrajno liječiti sredstvima protiv gljivica.