Gingivitis

Gingivitis je upala desni (gingive), koja dovodi do krvarenja, edema, crvenila, eksudata i promjena normalnih obrisa a ponekad i neugode. Dijagnoza počiva na inspekciji. Liječenje obuhvaća profesionalno čišćenje zubi i pojačanu zubnu higijenu kod kuće. Kod uznapredovalih slučajeva mogu biti potrebni antibiotici ili kirurški zahvat.

Zdrava gingiva je čvrsta, usko priljubljena uz zube i jasnih obrisa. Orožnjela gingival blizu kruna je ružičasta. Treba ispunjavati čitav prostor između kruna. Gingiva koja je udaljenija od kruna se naziva alveolarnom sluznicom, nije orožnjela, jako je prokrvljena, crvena, pomična i nastavlja se u sluznicu obraza. Pritiskom spatulom se iz zdrave gingive ne smije istiskivati krv niti gnoj.

Upala ili gingivitis, što je najčešća bolest gingive, može se razviti u periodontitis.

Etiologija

Najčešći uzrok gingivitisa je loša oralna higijena. Loša oralna higijena omogućuje nakupljanje plakova između gingive i zuba (gingivitis se ne razvija u područjima bez zubi). Nadražaj plakom proširuje normalni razmak između zuba, stvarajući gingivalne džepove. Oni sadrže bakterije koje mogu uzrokovati i gingivitis i karijes (korijena). Drugi lokalni faktori, poput malokluzije, zubnog kamenca, zaglavljivanja hrane, loših zubnih ispuna i kserostomije imaju sekundarnu ulogu.

Gingivitis se također često pojavljuje u pubertetu, tijekom menstruacije i trudnoće te u menopauzi, vjerojatno zbog hormonskih promjena. Na sličan način, egzacerbaciju upale mogu izazvati i oralni kontraceptivi.

Gingivitis može biti rani znak sistemske bolesti, osobito one koja remeti odgovor na infekciju (npr. dijabetesa, AIDS–a, manjka vitamina, leukopenije), osobito ako se javlja u osoba s oskudnim zubnim plakom. Neke osobe s Crohnovom bolešću u vrijeme kad se pojave probavni simptomi dobiju i “kaldrmasto“ područje granulomatozne hipertrofije gingive. Izlaganje teškim metalima (npr. olovu, bizmutu), može izazvati gingivitis i tamnu crtu na rubu gingive. Gingivitis uzrokuje i teški manjak niacina ili vitamina C.

Simptomi i znakovi

Jednostavni gingivitis isprva uzrokuje proširenje prostora između zuba i gingive, nakon čega dolazi do zadebljanja i crvenila gingive uz jedan ili više zuba, uz edem inerdentalnih papila i sklonost krvarenju. Promjena je obično bezbolna. Može se povući, može godinama ostati površna, ili ponekad napredovati u periodontitis.

Perikoronitis je akutna, bolna upala režnja gingive iznad zuba koji je dijelom izbio, obično ~3. donjih kutnjaka (umnjaka, zuba mudrosti). Infekcija je česta a može se razviti i apsces. Perikoronitis često recidivira jer se ispod režnja gingive zavlači hrana. Režanj nestaje kad zub u potpunosti izbije.

Deskvamacijski gingivitis se može razviti tijekom menopauze. Obilježen je tamnocrvenom, bolnom gingivom koja lako krvari. Gingiva je mekana jer nedostaje sloj orožnjavajućih stanica koje sprječavaju oštećenje česticama hrane. Slična promjena gingive može biti povezana s običnim pemfigusom, buloznim pemfigoidom, dobroćudnim pemfigoidom sluznice ili atrofičnim lichen planusom.

U trudnoći će vjerojatno doći do edema gingive, osobito interdentalnih papila. U 1. tromjesečju često dolazi do izraslina gingive na peteljci, koje mogu trajati cijelu trudnoću a nakon poroda se mogu i ne moraju povući. Tumori trudnoće su mekane crvenkaste tvorbe koje su histološki piogeni granulomi. Nastaju brzo, a potom se više ne mijenjanju. Često postoji osnovni podražaj, poput kamenca ili ispuna s hrapavom površinom.

Nekontrolirani dijabetes može pojačati učinke nadražaja gingive, zbog čega su sekundarne infekcije i akutni apscesi gingive česti.

Kod leukemije, gingiva može biti prožeta infiltratom tumorskih stanica što se klinički može očitovati edemom, boli i krvarenjem do kojeg lako dolazi.

Kod skorbuta (manjak vitamina C), gingiva je upaljena, hiperplastična i natečena te lako krvari. Po čitavoj sluznici usne šupljine mogu se pojaviti petehije i ekhimoze.

Kod pelagre (manjak niacina), gingiva je upaljena, lako krvari i podložna je sekundarnim infekcijama. Osim toga, usnice su crvene i ispucale, ima se osjećaj pečenja u ustima a jezik je gladak i svijetlo crven, dok se na jeziku i sluznici mogu pojaviti vrijedovi.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnozu potvrđuje nalaz crvenog, osjetljivog tkiva na granici zubnog mesa. Za otkrivanje rane bolesti gingive, neki stomatolozi često mjere dubinu džepova oko svakog zuba. Dubine <3 mm su normalne; kod dubljih džepova postoji opasnost od gingivitisa i periodontitisa.

Jednostavni gingivitis se kontrolira odgovarajućim održavanjem oralne higijene sa ili bez ispiranja usta antibakterijskom otopinom. Gingivu treba očistiti (kiretaža oštrim instrumentom). Ako je potrebno, ispuni lošeg oblika se preoblikuju ili zamjenjuju a lokalni nadražaji otklanjanju. Ako postoji, višak gingive se može odstraniti. Ako je moguće, treba prekinuti primjenu lijekova koji izazivaju hiperplaziju gingive. Tumori trudnoće se odstranjuju.

Perikoronitis se liječi odstranjenjem otpada ispod režnja gingive, ispiranjem fiziološkom otopinom, 1,5%–tnim vodikovim peroksidom ili 0,12%–tnim klorheksidinom, te osobito kad se ponavlja, vađenjem. Ako se razvije teška infekcija, dan prije vađenja može se uvesti antibiotik, a daje se do zacijeljenja. Često se primjenjuje penicilin VK u dozi od 500 mg PO svakih 6 h tijekom 10 dana (ili 3 dana nakon potpunog smirivanja upale). Apscese u sklopu perikoronitisa treba incidirati i drenirati, učiniti periodontalnu nekrektomiju i nekrektomiju korijena ili izvaditi zub.

Kod gingivitisa nastalog u sklopu sistemske bolesti, prvenstveno se liječi osnovna bolest. Kod deskvamacijskog gingivitisa tijekom menopauze može pomoći sekvencijska primjena estrogena i gestagena, no neželjeni učinci ovakvog liječenja (vidi str. 2082) ograničavaju njegovu primjenu. Za liječenje gingivitisa kod običnog pemfigusa (pemphigus vulgaris) (vidi str. 949) i sličnih mukokutanih bolesti može biti potrebna sistemska primjena kortikosteroida.

Prevencija

Pri sprječavanju gingivitisa može pomoći svakodnevno odstranjivanje plaka pomoću zubnog konca i četkice te redovito čišćenje kod stomatologa u razmacima od 6 mj. do 1 god. Osobama sa sistemskim bolestima koje stvaraju sklonost gingivitisu potrebno je češće profesionalno čišćenje (od svaka 2 tj. do 4×/god.).