Recidivirajući aftozni stomatitis

Recidivirajući aftozni stomatitis je česta promjena kod koje na sluznici usne šupljine recidiviraju okrugli ili ovalni bolni vrijedovi. Etiologija je nepoznata. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječi se simptomatski, obično lokalnom primjenom kortikosteroida.

Recidivirajući aftozni stomatitis (RAS) pogađa 20 do 30% odraslih osoba i veći postotak djece u neko doba njihova života. Etiologija je nepoznata, no RAS se pojavljuje u nekim obiteljima. Oštećenje je pretežito posredovano stanicama. Ulogu imaju citokini, poput IL–2, IL–10 te, osobito TNF–α.

Predisponirajući čimbenici su trauma usne šupljine, stres i hrana, osobito čokolada, kava, kikiriki, jaja, žitne pahuljice, bademi, jagode, sir i rajčica, premda se čini kako se ne radi o alergiji. Čimbenici, koji iz nepoznatih razloga mogu djelovati zaštitno, su oralni kontraceptivi, trudnoća i duhan, uključujući i onaj koji se ne puši te tablete koje sadržavaju nikotin.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi obično započinju u djetinjstvu (80% bolesnika ima <30 god.) a njihova se učestalost i izraženost smanjuje s dobi. Simptomi mogu obuhvaćati od jednog vrijeda 2 do 4 puta/god. do skoro trajne bolesti kod koje se stvaraju novi vrijedovi, dok stari cijele. Stvaranju vrijedova za 1 do 2 dana prethodi bol ili pečenje, no nema prethodnog stvaranja mjehurića niti bula. Jaka bol, nesrazmjerna veličini promjene, može trajati 4 do 7 dana.

Vrijedovi su jasno ograničeni, plitki, ovalni ili okrugli, s nekrotičnim središtem prekrivenim žuto–sivom membranom, crvenim okruženjem i blago izdignutim crvenim rubovima.

U 85% slučajeva nalaze se male afte (Mikuliczeve). Pojavljuju se u dnu usne šupljine, lateralnim rubovima jezika i na njegovoj donjoj površini i u ždrijelu; veličine su <8 mm (tipično 2 do 3 mm); i cijele za 10 dana, bez ožiljka.

Velike afte (Suttonova bolest, periadenitis mucosa necrotica recurrens) sačinjavaju 10% slučajeva. Pojavljuju se nakon puberteta, s izraženijim prodromima i dubljim, većim (>1 cm) vrijedovima, te traju dulje (tjednima do mjesecima) od malih afti. Pojavljuju se na usnicama, mekom nepcu i u ždrijelu. Može se pojaviti vrućica, disfagija, malaksalost i stvaranje ožiljaka.

Herpetiformni vrijedovi (koji su morfološki slični onima izazvanima herpes virusom, ali s njime nemaju veze) čine 5% slučajeva. Započinju kao brojne (i do 100) nakupine malih vrijedova, veličine od 1 do 3 mm, na eritematoznoj podlozi. Stapaju se tvoreći veće vrijedove koji traju 2 tj. Češće se pojavljuju u žena, i to u kasnijoj životnoj dobi od drugih oblika RAS.

Dijagnoza

Obrada je jednaka kao i ona opisana kod stomatitisa. Dijagnoza se zasniva na izgledu i isključivanju, jer ne postoje konačne histološke osobine, niti laboratorijske pretrage.

Primarni oralni herpes simpleks može oponašati RAS, no obično se pojavljuje u manje djece, uvijek zahvaća gingivu i može zahvatiti i orožnjeli dio sluznice (tvrdo nepce, dio gingive, gornju stranu jezika) te je povezan sa sistemskim simptomima. Za otkrivanje herpes simpleksa može se učiniti uzgoj u kulturi. Recidivirajuće promjene kod herpesa su obično jednostrane.

Slični ponovljeni napadi mogu se dogoditi kod Behçetova sindroma, upalne bolesti crijeva, sprue, infekcije HIV–om i, rijetko, prehrambenih nedostataka. Ove se bolesti mogu otkriti pretragama na virus i pretragama seruma.

Reakcije na lijekove mogu oponašati RAS, no obično su privremene, i povezane s uzimanjem. Međutim, reakcije na hranu ili tvari za njegu zuba može biti teško otkriti; može biti potrebno postupno isključivanje.

Liječenje

Opće liječenje stomatitisa (vidi str. 817), može pomoći bolesnicima s RAS–om. Glavne oblike liječenja, ispiranje usta klorheksidin glukonatom i lokalne kortikosteroide, ako je to moguće treba primijeniti čim se pojave prodromi. Kortikosteroid može biti deksametazon u dozi od 0,5 mg/5 ml 3×/dan, za ispiranje usta ili mast 0,05% ili 0,05% fluocinonid u zaštitnoj pasti karboksimetilceluloze (u omjeru 1:1), 3×/dan. Kod bolesnika koji rabe ove kortikosteroide treba paziti na razvoj kandidijaze. Ako lokalni kortikosteroidi nisu djelotvorni, može biti potrebna primjena prednizona (npr. 40 mg PO 1×/dan) tijekom 5 dana. Najbolje je da trajni ili osobito izraženi RAS liječi specijalist oralne medicine. Liječenje može zahtijevati dugotrajnu sistemsku primjenu kortikosteroida, azatioprina ili drugih imunosupresiva, pentoksifilina ili talidomida. U same promjene se mogu primijeniti injekcije betametazona, deksametazona ili triamcinolona. RAS u nekih bolesnika ublažava nadoknada vitamina B1, B2, B6, B12, folne kiseline ili željeza.