Halitoza

Halitoza je česta ili trajna pojava neugodnog zadaha iz usta.

Oko 85% slučajeva nastaje uslijed bolesti usne šupljine. Za ostatak je odgovoran niz sistemskih ili ekstraoralnih poremećaja.

Halitoza najčešće nastaje uslijed fermentacije čestica hrane od strane anaerobnih gram– negativnih bakterija u usnoj šupljini, čime se stvaraju hlapivi sumporni spojevi poput vodikovog sulfida i metal merkaptana. Uzročnici mogu biti prisutni u područjima bolesti gingive ili periodonocija, osobito ako postoje vrijedovi i nekroza. U bolesnika sa zdravim periodontalnim tkivom, ove se bakterije odlažu na stražnjem dijelu gornje površine jezika. Čimbenici koji doprinose prerastanju uzročnika su smanjeno izlučivanje sline (npr. uslijed bolesti parotide ili Sjögrenova sindroma), zastoj sline i povišeni pH sline.

Rijetki uzroci halitoze su zloćudni tumori usne šupljine ili nazofarinksa.

Neke tvari (duhan, alkohol) i hrana (luk, češnjak, neki začini) sadrže hlapive tvari koje se otpuštaju u izdahnuti zrak nakon sistemske apsorpcije.

Rijetko, infekcije sinusa ili pluća dovode do neugodnog mirisa izdahnutog zraka. To se češće zbiva ako je infekcija uzrokovana stranim tijelom u nosu ili plućima ili bronhiektazijama ili anaerobnim apscesom pluća. Hrana zadržana u Zenkerovom divertikulu također uzrokuje halitozu.

U nekolicini sistemskih bolesti se stvaraju hlapive tvari koje se mogu otkriti u izdahnutom zraku, koje se, premda nemaju osobito neugodan miris, tipično smatraju halitozom. Dijabetička ketoacidoza stvara slatkast ili voćni miris acetona; zatajenje jetre “mišji” ili nekad blago sumporasti miris; a zatajenje bubrega, miris na mokraću ili amonijak. Probavne bolesti obično ne uzrokuju halitozu jer je jednjak u normalnim okolnostima stisnut. Zabluda je kako zadah odražava stanje probave i funkciju crijeva.

Psihogena halitoza je stanje kod kojega bolesnik smatra kako ima zadah iz usta, usprkos tome što ga drugi ne zamjećuju. Do nje dolazi u raznim mentalnim poremećajima, a mogu je opisivati i umišljeni bolesnici koji i inače preuveličavaju normalne tjelesne osjete.

Obrada i liječenje

Prilikom uzimanja anamneze, liječnik treba osobito tražiti simptome žarišne infekcije ili sistemske bolesti.

Tijekom tjelesnog pregleda, u nosu i orofarinksu se traže znakovi infekcije, stranog tijela ili bolesti gingive. Provjerava se miris izdahnutog zraka. Općenito, uzroci koji potječu iz usne šupljine izazivaju najneugodniji, odbojni miris, dok sistemske bolesti dovode do slabije izraženog, abnormalnog mirisa. U idealnim okolnostima, 48 h prije pregleda bolesnik ne bi smio jesti luk niti češnjak, a 2 h prije ne bi smio uopće jesti, žvakati, grgljati, ispirati usta niti pušiti. Prilikom pretrage, bolesnik izdiše na udaljenosti od 10 cm od nosa liječnika, prvo na usta a potom uz zatvorena usta. Jači zadah pri izdisanju na usta ukazuje na oralnu etiologiju. Jači zadah pri izdisanju na nos ukazuje na nosnu ili sinusnu etiologiju. Slični zadah i na usta i na nos ukazuje na sistemsku ili plućnu bolest. Ako etiologija nije jasna, stražnja strana jezika se postruže plastičnom žlicom. Nakon 5 s, liječnik ju pomiriši na udaljenosti od 5 cm od svog nosa.

Osim ukoliko anamneza i tjelesni pregled ne ukazuju na osnovnu bolest, nije potrebno poduzimati opsežnu obradu. Nosive naprave za otkrivanje sumpora, plinska kromatografija i kemijske pretrage ostružaka jezika najbolje je prepustiti istraživačkim postupnicima.

Liječe se osnovne bolesti. Ako je uzrok u usnoj šupljini, bolesnik treba posjetiti stomatologa zbog profesionalnog čišćenja i liječenja bolesti zubnog mesa i karijesa. Liječenje kod kuće obuhvaća pažljiviju higijenu usne šupljine, uključujući podrobno ispiranje, i četkanje zuba i jezika zubnom četkicom. Vodice za ispiranje usta nisu osobito korisne, osim za prikrivanje zadaha tijekom otprilike 20 min. Kod psihogene halitoze može biti potrebno savjetovanje s psihijatrom.