Polipi kolona i rektuma

Pod crijevnim polipom podrazumijevamo bilo koju tkivnu tvorbu koja izrasta iz crijevne stijenke i širi se u lumen. Većina polipa ne daje nikakve simptome izuzev blagog krvarenja koje je obično skriveno. Najviše zabrinjava maligna transformacija; većina karcinoma izrasta iz prethodno benignih adenomatoznih polipa. Dijagnoza se postavlja endoskopijom. Liječenje podrazumijeva endoskopsko odstranjivanje polipa.

Polipi mogu biti sesilni ili na peteljci te variraju veličinom. Incidencija polipa iznosi od 7– 50%; veća incidencija odnosni se na vrlo male polipe (koji su obično hiperplastični ili adenomi) te se nađu kao slučajan nalaz na obdukciji. Rektum i sigmodni kolon su najčešća sijela polipa i često su multipli. Pojavnost se smanjuje prema cekumu. Multipli polipi se mogu javiti u sklopu obiteljske adenomatozne polipoze (vidi str. 174). Oko 25% bolesnika s karcinomom debelog crijeva također ima satelitske adenomatozne polipe.

Adenomatozni (neoplastični) polipi zadaju najviše brige. Histološki se klasificiraju u tubularne adenome, tubulovilozne adenome (viloglandularni polipi) ili vilozne adenome. Vjerojatnost maligne transformacije u adenomatoznom polipu u trenutku dijagnoze ovisi o veličini, histološkom tipu i stupnju displazije; rizik od maligne transformacije tubularnog adenoma promjera 1,5 cm iznosi 2%, nasuprot 35%–tnom riziku kod viloznog adenoma promjera 3 cm.

Ne–adenomatozni (ne–neoplastični) polipi obuhvaćaju hiperplastične polipe, hamartome, juvenilne polipe, pseudopolipe, lipome, leiomiome i druge rijetke tumore. Peutz–Jeghersov sindrom je autosomno dominantni poremećaj s multiplim hamartomatoznim polipima u želucu, tankom crijevu i kolonu. Simptomi su tamna pigmentacija kože i sluznica, osobito u području usana i desni. Juvenilni polipi se javljaju u dječjoj dobi, u pravilu prerastu svoju opskrbu krvlju te se autoamputiraju za vrijeme ili nakon puberteta. Liječenje je potrebno samo kod nekontroliranog krvarenja ili kod invaginacije. Upalni polipi i pseudopolipi javljaju se kod kroničnog ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti kolona. Multipli juvenilni polipi (ali ne i sporadični) nose povećan rizik od karcinoma. Specifičan broj polipa kod kojeg postoji povećan rizik nije poznat.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Većina polipa je asimptomatska. Rektalno krvarenje je obično skriveno, rijetko obimno pa je najčešći simptom. Grčevi, bol u trbuhu ili opstrukcija mogu se pojaviti kod velikih lezija. Rektalni polipi se mogu palpirati pri digitorektalnom pregledu. Ponekad polip na dugoj peteljci može prolabirati kroz anus. Veliki vilozni adenomi rijetko uzrokuju vodene proljeve koji mogu dovesti do hipokalijemije.

Dijagnoza se postavlja kolonoskopijom. Barijeva kaša, osobito pregled dvostrukim kontrastom je učinkovit, ali je poželjnije učiniti kolonoskopiju, jer se polipi mogu odstraniti prilikom postupka. S obzirom da su rektalni polipi često multipli te da mogu koegzistirati s rakom, potrebno je učiniti kompletnu kolonoskopiju do cekuma čak i kada se nađu distalne lezije fleksibilnim sigmoidoskopom.

Prevencija i liječenje

Acetilsalicilna kiselina (ASK) i inhibitori COX–2 mogu spriječiti stvaranje novih polipa u bolesnika s polipima ili kolorektalnim karcinomom.

Polipe treba u potpunosti odstraniti omčom ili elektrokirurškim biopsijskim kliještima prilikom totalne kolonoskopije; kompletna ekscizija je osobito važna kod velikih viloznih adenoma koji imaju velik maligni potencijal. Ukoliko je kolonoskopsko odstranjivanje neuspješno, potrebno je učiniti laparotomiju.

Daljnje liječenje ovisi o histološkoj slici polipa. Ukoliko displastični epitel ne prodire u mišićni sloj sluznice, linija resekcije polipa je jasna i lezija je dobro diferencirana, treba provesti endoskopsku eksciziju a zatim endoskopsko praćenje. U bolesnika s dubljim prodorom procesa i nejasnom resekcijskom linijom ili slabo difeneciranim lezijama treba učiniti segmentalnu resekciju kolona. Budući da prodor u mišićni sloj sluznice omogućuje pristup limfi i povećava potencijal metastaziranja u limfne čvorove, takve bolesnike treba dalje obrađivati (kao kod karcinoma kolona, vidi ispod).

Vrijeme praćenja nakon polipektomije je sporno. Većina stručnjaka preporučuje totalnu kolonoskopiju 1 put godišnje iduće 2 godine (ili pregled barijevom kašom ukoliko nije moguće učiniti kolonoskopiju), s odstranjivanjem novodijagnosticiranih lezija. Ukoliko su rezultati pretraga nakon dvije godine negativni, tj. nema novih promjena, kolonoskopija se preporučuje svake 2–3 godine.