Anorektalni rak

Najčešći anorektalni rak je adenokarcinom. Na planocelularni karcinom anorektuma (nekeratinizirajući pločasti ili bazaloidni) otpada od 3–5% distalnih karcinoma debelog crijeva.

Karcinom bazalnih stanica, Bowenova bolest (intradermalni karcinom), ekstramamarna Pagetova bolest, kloakogeni karcinom i maligni melanom su rjeđi. Drugi tumori su limfom i različiti sarkomi. Metastaze se javljaju u limfatičnom tkivu rektuma i ingvinalnim limfnim čvorovima.

Rizični čimbenici su infekcija humanim papiloma virusom (HPV), kronične fistule, zračenje kože anusa, leukoplakija, limfogranuloma venereum i šiljasti kondilomi. Homoseksualci koji prakticiraju analni snošaj imaju povišen rizik. Bolesnici s HPV infekcijom mogu imati displaziju u lagano abnormalnom ili normalnom analnom epitelu (“analna intraepitelna neoplazija”, histološki stupnjevana kao I, II ili III stadij). Ove promjene su češće u HIV– pozitivnih bolesnika, osobito homoseksualaca. Viši stupanj može prijeći u invazivni karcinom. Nejasno je poboljšava li dugotrajni ishod rano prepoznavanje i eradikacija pa prema tome, preporuke za pretraživanje nisu jasne.

Opsežna lokalna ekscizija je često zadovoljavajući oblik liječenja perianalnih karcinoma. Kombinacija kemoterapije i zračenja dovodi do viših stopa izlječenja kad se koriste za analne pločaste i kloakogene tumore. Abdominoperinealna resekecija je indicirana kad zračenje i kemoterapija ne dovedu do potpune regresije tumora ili kad nema metastaza izvan polja zračenja.