Meckelov divertikul

Meckelov divertikul predstavlja prirođenu vrećastu tvorbu distalnog ileuma koja se javlja u 2 do 3% stanovništva. Obično se nalazi unutar 100 cm od ileocekalne valvule i često sadržava heterotopično tkivo želuca ili gušterače. Simptomi su rijetki a uključuju krvarenje, opstrukciju crijeva i upalu (divertikulitis). Dijagnozu je teško postaviti a obično zahtijeva radionuklidne i radiološke pretrage. Liječi se kirurški.

Etiologija i patofiziologija

U ranoj gestacijskoj fazi, omfalomezenterični duktus (vitelinus), koji spaja terminalni ileum i žumanjčanu vreću normalno obliterira u 7. tjednu gestacije. Ukoliko segment duktusa pripojen ileumu ne atrofira dolazi do stvaranja Meckelova divertikula. Ovaj prirođeni divertikulum smješten je na antimezenteričnom rubu crijeva i sadrži sve slojeve normalnog crijeva. Otprilike 50% divertikula sadržava ektopično tkivo želuca (sa parijetalnim stanicana koje luče HCl), tkivo gušterače ili pak oboje.

Otprilike 2% ljudi s Meckelovim divertikulom ima komplikacije. Premda je učestalost ovog divertikula jednaka u muškaraca i žena, u muškaraca su komplikacije češće 2 do 3 puta. Komplikacije su krvarenje, opstrukcija, divertikulitis i tumori. Krvarenje je češće u djece (<5 godina) a javlja se zbog ulceracija sluznice koje su inducirane lučenjem kiseline iz ektopične želučane sluznice. Opstrukcija može nastati u bilo kojoj životnoj dobi a nešto je češća u adolescenata i odraslih. U djece, najčešći uzrok predstavlja invaginacija divertikula. Isto tako, opstrukcija nastaje uslijed adhezija, volvulusa, stranih tijela, tumora ili inkarceracije u hernijsku vreću (Littreova hernija). Akutni Meckeleov divertikulitis može nastati u bilo kojoj životnoj dobi ali s vršnom incidencijom u djece. Tumori, uključujući karcinoide, su rijetkost a javljaju se većinom u odraslih.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

U svim dobnim skupinama, opstrukcija crijeva se očituje grčevitim bolovima u trbuhu, mučninom i povraćanjem. Akutni Meckeleov divertikulitis očituje se bolovima u trbuhu uz palpatornu bolnu osjetljivost koja je tipično lokalizirana ispod ili lijevo od umbilikusa; obično je praćena povraćanjem i nalikuje na akutnu upalu crvuljka, izuzev lokalizacije boli. U djece su mogući ponavljani napadi bezbolnih rektalnih krvarenja (prisustvo svježe krvi), koja obično nisu intenzivnija. Odrasli također mogu krvariti, što se u pravilu manifestira češće melenom nego nalazom svježe krvi.

Dijagnozu je teško postaviti, a pretrage se indiciraju ovisno o simptomima. Ukoliko je izvorište hematokezije Meckeleov divertikul, scintigrafija pomoću 99mTc pertehnetata utvrdit će prisustvo ektopične želučane sluznice pojačanim nakupljanjem u divertikulu. Bolesnici s bolovima u trbuhu uz lokalnu palpatornu bolnu osjetljivost zahtijevaju CT s peroralnim kontrastom. Ukoliko prevladavaju simptomi poput povraćanja koji ukazuju na opstrukciju, pregledna RTG snimka abdomena je pretraga izbora. Ponekad se dijagnoza postavlja prilikom kirurške eksploracije zbog sumnje na upalu crvuljka; uvijek kada se utvrdi normalni crvuljak treba posumnjati na Meckeleov divertikulum.

Liječenje

Bolesnici s opstrukcijom crijeva uzrokovanom Meckeleovim divertikulom zahtijevaju hitni kirurški zahvat. Za detaljno liječenje intestinalne opstrukcije, vidi str. 105.

Krvareći divertikul uz zadebljanje priležećeg segmenta ileuma zahtijeva segmentalnu resekciju crijeva i divertikula. Krvareći divertikul bez ilealne induracije zahtijeva samo resekciju divertikula.

Meckeleov divertikulitis također zahtijeva resekciju. Male, asimptomatske divertikule koji se utvrde slučajno pri laparotomiji ne treba resecirati.