Divertikulitis

Divertikulitis predstavlja upalu divertikula, koja može dovesti do flegmone stijenke crijeva, upale potrbušnice, perforacije, stvaranja fistula ili apscesa. Dominantan simptom je bol u trbuhu. Dijagnoza se postavlja pomoću CT–a. Lijeèi se antibioticima (ciprofloksacin ili cefalosporini treće generacije uz metronidazol) a katkada kirurški.

Divertikulitis nastaje u slučaju mikro ili makro perforacije divertikula, uz oslobađanje crijevnih bakterija. Kao posljedica navedenog, upalni proces ostaje lokaliziran u otprilike 75% bolesnika. U preostalih 25% bolesnika moguć je razvoj apscesa, slobodne perforacije, crijevne opstrukcije ili fistula. Najčešće fistule zahvaćaju mokraćni mjehur, maternicu, rodnicu i trbušnu stijenku.

Divertikulitis ima teži klinički tijek u starijih bolesnika, poglavito onih koji uzimaju prednizon ili druge imunosupresive. Približno svi teži oblici divertikulitisa otpadaju na sigmoidni kolon.

Simptomi I znakovi

Divertikulitis se obično očituje bolovima u trbuhu, bolnom osjetljivošću u predjelu lijevog donjeg abdominalnog kvadranta i vrućicom. Mogu biti izraženi i znakovi peritonealnog nadražaja, poglavito kod stvaranja apscesa ili u slučaju slobodne perforacije. Fistule se mogu manifestirati pneumaturijom, fekulentnom vaginalnom sekrecijom, kožnim ili miofascijalnim infekcijama trbušnog zida, međice ili bedara. U slučaju crijevne opstrukcije bolesnici se žale na mučninu, povraćanje i distenziju trbuha. Krvarenje je rijetkost.

Dijagnoza

Klinička sumnja je vrlo velika u bolesnika s poznatom divertikulozom. Međutim, obzirom da i druge bolesti (npr. upala crvuljka, karcinom debelog crijeva i jajnika) mogu izazvati slične simptome, potrebno je provesti dijagnostički postupak. Prednost ima CT trbuha uz peroralni i IV radiokontrast, premda se u gotovo 10% bolesnika ne može razlučiti divertikulitis od karcinoma debelog crijeva. Ponekad je za postavljanje konačne dijagnoze potrebna eksplorativna laparotomija.

Liječenje

Kod blažih oblika bolesti preporučuje se kućna njega uz tekuću dijetu, peroralne antibiotike (npr. ciprofloksacin 500 mg 2×/dan, ili amoksicilin/klavulanska kiselina 500 mg 3×/ dan uz metronidazol 500 mg 4×/dan). Simptomi brzo nestaju. Bolesnicima se postupno uvodi tekuća dijeta siromašna vlaknima uz preparate psilija. Kolon je potrebno obraditi irigografski nakon 2 do 4 tjedna. Nakon mjesec dana ponovno se uvodi prehrana bogata vlaknima.

Bolesnike s težim simptomima (bol, vrućica, značajnija leukocitoza) treba hospitalizirati, kao i bolesnike koji uzimaju prednizon (obzirom da imaju veći rizik za nastanak perforacije i difuznog peritonitisa). Liječenje uključuje mirovanje u krevetu, ukidanje peroralne prehrane, IV nadoknadu tekućine i IV antibiotike (npr. ceftazidim 1 g IV svakih 8 h uz metronidazol 500 mg IV svakih6 do8 h).

Otprilike 80% bolesnika uspješno se liječi bez kirurškog zahvata. U slučaju apscesa dobar klinički odgovor postiže se perkutanom drenažom (pod kontrolom CT–a). Ukoliko je odgovor zadovoljavajući, bolesnici se zadržavaju u bolnici do povlačenja simptoma i uvođenja tekuće prehrane. Irigografija se vrši ≥2 tjedna nakon nestanka simptoma.

Kirurgija: Kirurški zahvat je odmah indiciran u bolesnika sa znakovima slobodne perforacije ili difuzne upale potrbušnice kao i u bolesnika sa značajnim simptomima koji se ne povlače na konzervativnu terapiju unutar 48 h. Pojačavanje bolova, bolna osjetljivost i vrućica su drugi važni znakovi u planiranju kirurške intervencije. Kirurški zahvat također je opcija u slučajevima kada: u anamnezi postoje dvije ili više ataka blažeg oblika divertikulitisa (ili jedna ataka u bolesnika <50 god.); perzistentnog nalaza bolne rezistencije; kliničkih, endoskopskih ili radioloških znakova koji upućuju na karcinom; te dizurije udružene s divertikulitisom u muškaraca (ili u žena koje su histerektomirane), obzirom da ovaj simptom može ukazivati na komunikaciju s mokraćnim mjehurom. Zahvaćeni segment debelog crijeva se resecira. U bolesnika bez perforacije, apscesa ili značajnije upale moguća je kirurška reanastomoza. Drugi bolesnici zahtijevaju privremenu kolostomiju uz ponovno uspostavljanje kontinuiteta kolona nakon sanacije upale i popravljanja općeg stanja bolesnika.