Proktitis

Proktitis je upala sluznice rektuma, koja može biti posljedica infekcije, upalne bolesti crijeva ili zračenja. Od simptoma se mogu javiti nelagoda i krvarenje. Dijagnoza se postavlja sigmoidoskopijom, najčešće zajedno s biopsijom i uzimanjem uzoraka za kulturu. Liječenje ovisi o etiologiji.

Proktitis može biti posljedica spolnih bolesti, nekih crijevnih infekcija (npr. Campylobacter, Shigella, Salmonella), upalne bolesti crijeva i zračenja. Proktitis može biti u svezi i s prethodnom uporabom antibiotika. Spolno prenosivi patogeni češće izazivaju proktitis u homoseksualaca. Imunokompromitirani bolesnici su skloni infekciji virusom herpes simpleksa i CMV.

Klinička slika i dijagnoza

Bolesnik se žali na krvarenje ili istjecanje sluzi iz rektuma. Proktitis prouzročen gonorejom, virusom herpes simpleksa ili CMV može biti povezan s izraženom anorektalnom boli. Dijagnoza se postavlja proktoskopijom i sigmoidoskopijom kod čega se uoči upaljena sluznica rektuma.

Jedva primjetne male ulceracije i vezikule ukazuju na infekciju herpesom. Potrebno je poslati uzorke za kulture Neisseria gonorrhoeae, Chlamydia sp, crijevnih i virusnih patogena. Treba napraviti serološke testove na sifilis i pretrage stolice na toksin Clostridium difficile. Ponekad je potrebna biopsija sluznice. Kolonoskopija može biti od pomoći u nekih bolesnika.

Liječenje

Infektivni proktitis može se liječiti antibioticima. Homoseksualci s nespecifičnim proktitisom mogu se empirijski liječiti sa 125 mg ceftriaksona IM jednom dnevno (ili ciprofloksacinom 500 mg PO 2×/dan, 7 dana) zajedno s doksiciklinom (100 mg 2×/dan) 7 dana. Proktitis povezan s primjenom antibiotika liječi se metronidazolom (250 mg PO 4×/dan) ili vankomicinom (125 mg PO 4×/dan) 7 do 10 dana.

Kod liječenja radijacijskog proktitisa uglavnom je učinkovito oprezno nanošenje formalina na oštećenu sluznicu. Alternativno liječenje uključuje lokalne kortikosteroide (hidrokortizon 90 mg) u obliku pjene ili klizme (koje sadrže hidrokortizon 100 mg ili metilprednizolon 40 mg) 2×/dan 3 tjedna, ili klizme s mesalazinom (4 g) prije spavanja tijekom 3 do 6 tjedana. Supozitorije mesalazina 500 mg 1× ili 2×/ dan, mesalazin 800 mg PO 3×/dan, ili sulfasalazin 500 do 1000 mg PO 4×/dan ≥3 tjedna ili duže može biti djelotvoran u monoterapiji ili u kombinaciji s lokalnom terapijom. Stanje bolesnika koji ne odgovore na opisane terapijske protokole može se poboljšati primjenom sistemskih kortikosteroida.