Fekalna inkontinencija

Fekalna inkontinencija je gubitak voljne kontrole nad defekacijom.

Fekalna inkontinencija može nastati zbog ozljede ili bolesti kralježnične moždine, kongenitalnih abnormalnosti, slučajnih ozljeda rektuma i anusa, procidencije (kompletnog prolapsa rektuma), dijabetesa, teške demencije, zapečene stolice, opsežnih upalnih procesa i tumora, opstetričkih ozljeda kao i posljedica operacija koje uključuju dijeljenje i širenje analnog sfinktera.

Fizikalnim pregledom treba procijeniti grubu funkciju sfinktera i perianalnog osjeta te isključiti fekalnu impakciju. Korisne su pretrage i UZV analnog sfinktera, MR zdjeličnog i perianalnog područja, elektromiografija dna zdjelice i anorektalna manometrija.

Liječenje

Liječenje se sastoji od programa upravljanja crijevom radi razvoja predvidivog obrasca defekacije. Navedeno uključuje odgovarajući unos tekućine i balastnih tvari. Defekacija se potiče ugodnim položajem bolesnika zajedno s uobičajenim stimulansima (npr. šalicom kave). Može se upotrijebiti i supozitorij (npr. glicerinski ili supozitorij s bisakodilom) ili fosfatna klizma. Ukoliko se ne postigne redoviti obrazac defekacije, prehrana bez puno ostataka može smanjiti učestalost stolica. Isti se učinak postiže primjenom loperamida koji može i pojačati funkciju sfinktera.

Jednostavne perinealne vježbe u kojima bolesnik opetovano stišće sfinktere, perinealne mišiće i stražnjicu, služe jačanju i hipertrofiji tih tkiva i mogu doprinijeti kontinenciji, posebice u blažim slučajevima. Biološka povratna sprega (“biofeedback”) služi vježbi bolesnika u cilju potpunog korištenja sfinktera i boljeg prepoznavanja fizioloških poticaja i treba je uzeti u obzir prije nego se preporuči kirurški zahvat motiviranom bolesniku koji je sposoban razumjeti i poslušati naputke i čiji analni sfinkter prepoznaje nagoviještaj stolice i rastezanje rektuma. Oko 70% takvih bolesnika dobro će odgovoriti na biološku povratnu spregu.

Kod sfinkteroplastike se sfinkter direktno šiva u svrhu popravka defekta. Kada je ostatni sfinkter nedostatan za direktnu korekciju, osobito kod bolesnika <50 godina, može se premjestiti m. gracilis. Poduzimaju se i eksperimentalna istraživanja u kojima se na m. gracilis postavlja elektrostimulator. Ukoliko to nije moguće, pribjegava se postupcima obujmljivanja analnog sfinktera Thierschovom žicom ili drugim materijalima. Kada sve zataji, mora se uzeti u obzir i kolostoma.