Fibroza

Fibroza jetre predstavlja nakupljanje vezivnog tkiva u jetri kao odgovor na hepatocelularno oštećenje gotovo svakog uzroka. Nastaje uslijed neprimjereno jakog stvaranja ili nedostatnog propadanja ekstracelularnog matriksa. Sama fibroza ne uzrokuje simptome, ali može dovesti do portalne hipertenzije ili ciroze. Dijagnoza počiva na biopsiji jetre. Liječenje obuhvaća korekciju osnovnog uzroka kad je to moguće. Postupci usmjereni na liječenje same fibroze su u fazi ispitivanja.

Fibroza započinje aktivacijom jetrenih perivaskularnih zvjezdastih stanica (Itove stanice, stanice–spremnici masti). Ove i okolne stanice koje se umnažaju, postajući kontraktilne, označavamo miofibroblastima. One potiču degradaciju normalnog matriksa te djelomično, zbog poremećaja metaloproteinaza koje reguliraju metabolizam kolagena matriksa, stvaraju suvišan i abnormalan matriks. Potom se nakupljaju Kupfferove stanice (makrofazi jetre), oštećeni hepatociti, trombociti i leukociti i oslobađaju reaktivni O2, kao i posrednike upale (npr. faktor stimulacije rasta trombocita, transformirajući faktor rasta i faktor rasta vezivnog tikva) koji ubrzavaju fibrozu.

Miofibroblasti, stimulirani endotelinom–1 također pridonose porastu portalnog venskog otpora, koji povećava gustoću abnormalnog matriksa. Vezivni tračci spajaju ogranke aferentnih i eferentnih hepatičnih vena, zaobilazeći hepatocite i limitirajući njihovu opskrbu krvlju. Stoga, fibroza pridonosi ishemiji hepatocita (i hepatocelularnoj disfunkciji) i portalnoj hipertenziji. Stupanj utjecaja navedenih procesa određuje i zahvaćenost jetre. Primjerice, kongenitalna fibroza jetre zahvaća ogranke portalnih vena i uglavnom pošteđuje parenhim jetre. Rezultat je portalna hipertenzija uz poštedu hepatocelularne funkcije.

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Fibroza ne uzrokuje simptome. Simptomi se mogu razviti zbog primarnog poremećaja ili portalne hipertenzije. Portalna hipertenzija je ipak asimptomatska do razvitka ciroze jetre.

Biopsija jetre je jedini način dijagnoze fibroze. Dijagnoza se postavlja u slučaju kad se biopsija jetre učini zbog drugog razloga. Posebna bojanja (anilinsko plava, trikrom, srebrna boja) mogu naglasiti vezivno tkivo.

Liječenje

Budući da je fibroza znak oštećenja jetre, nastoji se liječiti osnovni uzrok. Postupci usmjereni na liječenje fibroze su u fazi ispitivanja, a ideje su: (1.) smanjivanje upale (npr. ursodeoksikolna kiselina, kortikosteroidi), (2.) sprječavanje aktivnosti Itovih stanica (npr. γ–interferon, vitamin E kao antioksidans, ligandi reduktaza peroksisom peroksidaze—[PPAR]γ kao što su tiazolidinendioni za snižavanje aktivnosti), (3.) inhibicija sinteze kolagena ili metabolizma (npr. penicilamin, kolhicin, kortikosteroidi), (4.) inhibicija kontrakcije Itovih stanica (npr. antagonisti endotelina ili tvari koje oslobađaju NO) i (5.) razgradnja ekstracelularnog matriksa (npr. transformirajući faktor rasta–β ili lijekovi koji utječu na razgradnju posredovanu metaloproteinazama). Nažalost mnogi su lijekovi toksični pri dugotrajnoj upotrebi (kortikosteroidi, penicilamin) ili nemaju dokazani učinak (npr. kolhicin). Moguće je da će istodobna primjena većeg broja lijekova dati najbolje rezultate.