Vodene kozice

Vodene kozice (varicellae; varičele) zarazna su virusna bolest sa karakterističnim svrbljivim osipom koji se sastoji od nakupina malih plosnatih ili uzdignutih papula, mjehurića ispunjenih tekućinom i krastica.

Vodene kozice, koje su visoko zarazne, šire se zrakom u kapljicama koje sadrže virus varicellazoster. Osoba s vodenim kozicama najzaraznija je neposredno po pojavi simptoma i ostaje zaraznom sve dok se zadnji mjehurić ne pretvori u krastu. Izolacija inficirane osobe pomaže u sprečavanju prijenosa infekcije na ljude koji nisu preboljeli vodene kozice.

Osoba koja je preboljela vodene kozice stječe imunitet i ne može više oboljeti. Međutim, virus varicellazoster ostaje u tijelu nakon prve infekcije i katkada se tijekom života reaktivira uzrokujući zoster.

Simptomi i dijagnoza

Simptomi počinju 10 do 21 dan nakon infekcije. U djeci starije od 10 godina prvi su simptomi blaga glavobolja, umjerena vrućica i malaksalost. Mlađa djeca obično nemaju ove simptome, dok su u odraslih simptomi obično teži.

Nakon oko 24 do 36 sati javlja se osip u obliku malih, plosnatih crvenih pjega. Svaka pjega ubrzo se izdigne i oblikuje svrbljivi, okrugli, mjehurić ispunjen tekućinom na crvenoj podlozi, a zatim se pretvara u krastu. Čitav slijed traje 6 do 8 sati. Daljnje nakupine osipa nastavljaju izbijati i pretvarati se u kraste. Osip obično prestaje do 5. dana, većina mjehurića se pretvori u kraste do 6. dana a otpadnu za manje od 20 dana.

Na licu, rukama i nogama ima razmjerno malo osipa, osim u teškim slučajevima kada je prekrivena cijela površina tijela. Ako je osip oskudan, uglavnom je smješten na gornjem dijelu trupa. Osip se često javlja u vlasištu. Osip u ustima stvara vrijedove zbog kojih je gutanje bolno. Vrijedovi se mogu pojaviti na kapcima, u gornjem dišnom traktu, debelom crijevu i rodnici. Osip u grkljanu i gornjim dišnim putovima može katkada prouzročiti znatne teškoće s disanjem. Mogu se povećati limfni čvorovi na vratu i postati bolno osjetljivi. Najgore razdoblje bolesti obično traje 4 do 7 dana.

Liječnik uglavnom ne dvoji o dijagnozi vodenih kozica jer su osip i drugi simptomi toliko tipični. Rijetko je nužno određivanje razine protutijela u krvi i laboratorijska identifikacija virusa.

Komplikacije

Djeca se obično oporave bez problema. Međutim infekcija može biti teška ili čak smrtonosna u odraslih a osobito u osoba (djece ili odraslih) s oslabljenim imunološkim sustavom.

Upala pluća prouzročena virusom vodenih kozica ozbiljna je komplikacija koja se javlja osobito u odraslih, novorođenčadi ili bilo koga s oslabljenim imunološkim sustavom. I srce može biti zahvaćeno, s mogućom pojavom srčanog šuma. Upala zgloba uzrokuje bol. Jetra može biti oštećena, no obično bez kliničkih simptoma. Katkada oboljeli krvari u tkiva. Vrijedovi na koži mogu se inficirati bakterijama koje uzrokuju crveni vjetar (erizipel), mogu izazvati gnojenje na koži (piodermiju) ili bulozni impetigo.

Infekcija mozga (encefalitis), koja se može pojaviti krajem bolesti ili 1 do 2 tjedna kasnije, javlja se u manje od 1 od 1000 slučajeva. Encefalitis uzrokuje glavobolje, povraćanje, nesigurnost hoda, smetenost i konvulzije. Premda encefalitis može biti smrtonosan, izgledi za potpuni oporavak općenito su dobri. Reyeov sindrom, uobičajena, no vrlo teška komplikacija koja pogađa gotovo isključivo djecu do 18 godina, može početi od 3. do 8. dana po pojavi osipa.

Sprečavanje i liječenje

Postoji cjepivo koje sprječava obolijevanje. Protutijela protiv virusa (zoster imuni globulin ili varicellazoster imuni globulin) mogu se dati osobama koje nisu bile cijepljene, a imaju visoki rizik komplikacija, npr. zbog slabosti imunološkog sustava.

Blagi slučajevi vodenih kozica liječe se samo simptomatski. Stavljanje vlažnih obloga na kožu olakšava se svrbež koji može biti intenzivan te se tako sprječava češanje kojim se infekcija širi, a ostaju i ožiljci. Zbog opasnosti bakterijske superinfekcije koža se češće pere vodom i sapunom, ruke se drže čistima, nokti podrezuju da se smanji češanje, a odjeća mora biti čista i suha.

Katkada se koriste lijekovi za smanjenje svrbeža, kao što su antihistaminici. Antibiotici mogu biti potrebni u slučaju bakterijske infekcije. Teški oblici bolesti liječe se antivirusnim lijekom aciklovirom.