Polio

Polio (poliomijelitis, dječja paraliza) je visoko zarazna, ponekad smrtonosna, virusna infekcija koja može uzrokovati trajnu mišićnu slabost, kljenut i druge simptome.

Poliovirus, jedan od enterovirusa, širi se gutanjem tvari poput vode zagađene inficiranim izmetom. Infekcija se iz crijeva širi cijelim tijelom, ali su mozak i kralješnična moždina najteže zahvaćeni.

Početkom 20. stoljeća veliki dio zdravstvenih potencijala posvećivao se osobama zaraženim poliom. Danas, međutim, većina liječnika nije ni vidjela svježu polio infekciju. U industrijaliziranim zemljama epidemije polija su praktički nestale zahvaljujući programu općeg cijepljenja. Prije postojanja cjepiva, epidemije u umjerenom podneblju javljale su se u ljetnim i jesenskim mjesecima. U zemljama u razvoju virus se može širiti vodoopskrbnim putem zagađenim ljudskim izmetom. Djeca ispod 5 godina osobito se lako inficiraju poliom iz tih izvora.

Simptomi i dijagnoza

Polio u male djece je često blag. Simptomi, koji počinju 3 do 5 dana nakon infekcije, uključuju opće loše osjećanje, lagano povišenje temperature, glavobolju, grlobolju i povraćanje. Dijete se obično oporavi za 24 do 72 sata.

Značajnija bolest vjerojatnija je u starije djece i odraslih. Simptomi, koji se obično pojave 7 do 14 dana nakon infekcije, uključuju povišenu temperaturu, jaku glavobolju, zakočenu šiju i leđa i duboku mišićnu bol. Ponekad se u pojedinim područjima kože javljaju čudni osjeti, poput trnaca ili neobične osjetljivosti na bol. Zavisno od toga u kojem su dijelu mozga i kralješnične moždine patološke promjene, bolest se može zaustaviti ili napredovati do slabosti ili kljenuti u nekim mišićima.

Komplikacije

Najteža komplikacija polia jest trajna kljenut. Premda kljenut nastaje u manje od 1 na svakih 100 oboljelih, trajna slabost jednog ili više mišića dosta je česta.

Ponekad je zahvaćen dio mozga odgovoran za disanje, što uzrokuje slabost ili kljenut dišnih mišića. Tijekom epidemija 1940ih i 1950ih zbog te komplikacije počela su se koristiti željezna pluća, glomazni mehanički uređaj koji je potpomagao disajne pokrete. Danas je smrt od polia rijetka.

U nekih ljudi razviju se daljnje komplikacije 20 do 30 godina nakon preboljelog polia. Ovo se stanje (postpoliomijelitični sindrom) sastoji u progresivnoj mišićnoj slabosti, s čestom posljedicom teške tjelesne invalidnosti.

Sprečavanje i liječenje

Cjepivo protiv polia uključeno je u rutinska cijepljenja u djetinjstvu.

Na raspolaganju su dvije vrsta cjepiva: umrtvljeno (Salkovo cjepivo) koje se ubrizgava injekcijom i živo oslabljeno (Sabinovo cjepivo) koje se uzima na usta. Živo cjepivo ostavlja bolji imunitet i obično mu se daje prednost. Međutim, u vrlo rijetkim slučajevima, živo cjepivo može prouzročiti polio, osobito u osoba s oslabljenim imunološkim sustavom. Stoga se živo cjepivo ne daje osobama s oštećenjem imunološkog sustava kao niti onima koji s njima dolaze u bliski dodir, jer se živi virus izlučuje stolicom još neko vrijeme nakon cijepljenja.

Primovakcinacija osoba starijih od 18 godina ne preporučuje se rutinski jer je u SADu rizik obolijevanja u odrasloj dobi krajnje nizak. Odrasli koji se nikada nisu cijepili, a putuju u predjele u kojima ima polia, trebaju se cijepiti.

Polio se ne da izliječiti i antivirusni lijekovi (antivirotici) ne mijenjaju tijek bolesti. Međutim, bolesnik se može priključiti na respirator ako su zahvaćeni mišići disanja.