Poremećaji metabolizma ugljikohidrata

Ugljikohidrati su šećeri. Mnogi šećeri uz dobro poznatu glukozu zastupljeni su u hrani, npr. saharoza ili fruktoza. Neki šećeri, kao npr. saharoza, moraju se razgraditi (metabolizirati) pomoću tjelesnih enzima prije nego što se počnu iskorištavati kao izvor energije. Ukoliko nedostaje enzim neophodan za taj proces taj se šećer nakuplja pa dolazi do određenih problema.

Galaktozemija (visoka razina galaktoze u krvi) je obično posljedica nedostatka galaktoza1fosfat uridil transferaze, enzima neophodnog za metabolizam galaktoze. Poremećaj je prisutan od poroda.

Otprilike jedno dijete na 50.000 do 70.000 novorođenčadi rađa se bez toga enzima. Novorođenče isprva izgleda normalno, ali unutar nekoliko dana ili tjedana gubi apetit, povraća, dobije žuticu i prestaje normalno rasti. Jetra se poveća, u mokraći se pojavljuje prekomjerna količina bjelančevina i aminokiselina, tkivo oteče i u tijelu se nakuplja voda. Ukoliko se liječenje odlaže bolesna djeca ubrzo zaostaju u rastu i razvija se mentalna retardacija. U većine od njih razvija se katarakta (zamućenje očne leće). Uzrok tih simptoma je nepoznat u većini slučajeva.

Na galaktozemiju treba posumnjati ukoliko se u mokraći laboratorijskim pretragama nađe galaktoza i galaktoza 1fosfat. Dijagnoza se potvrđuje nedostatkom galaktoza 1fosfat uridil transveraze u krvi i jetrenim stanicama. Ukoliko je liječnik ili roditelj zabrinut glede galaktozemije jer je netko u obitelji već imao poremećaj, dijagnoza se može postaviti odmah pri porodu analizom krvi.

Mlijeko i mliječni proizvodi koji u svojem sastavu imaju galaktozu moraju se sasvim isključiti iz prehrane. Galaktoza se nalazi i u nekom voću, povrću i morskim plodovima, pa te namirnice također valja izbjegavati.

Međutim, nije poznato uzrokuju li male količine te hrane probleme u dužem vremenskom razdoblju. Žena koja zna da nosi gen za galaktozemiju mora tijekom trudnoće također u cijelosti prestati uzimati hranu koja sadrži galaktozu. Galaktozemija se dakle može spriječiti u trudnoći odgovarajućom dijetom. Ukoliko majka ima visoku razinu galaktozeu krvi, ona može prolaziti kroz posteljicu i izazvati kataraktu. Osobe s tim poremećajem moraju se odreći galaktoze za cijeli život.

Unatoč neprimjerenom liječenju galaktozemije u neke se djece neće razviti mentalna retardacija. Međutim, kvocijent inteligencije im je niži nego u njihove braće blizanaca, a imaju često i govorne smetnje. Djevojčice često imaju problema s funkcijom jajnika i samo su neke sposobne prirodno začeti.

Glikogenoza (bolest pohrane glikogena) je skupina nasljednih poremećaja uzrokovana nedostatkom jednog ili više enzima neophodnih za pretvaranje šećera u glikogen (oblik za pohranjivanje), ili za pretvaranje glikogena ponovno u glukozu za stvaranje energije. Kod glikogenoza, nenormalne vrste ili nenormalne količine glikogena odlažu se u tjelesna tkiva, poglavito u jetru.

Simptomi su posljedica nakupljanja glikogena i njihovih produkata i nesposobnosti stvaranja glukoze kada je to potrebno. Dob u kojoj se simptomi javljaju, kao i njihova težina, razlikuju se i ovise o vrsti bolesti, odnosno o tomu koji enzim nedostaje.

Dijagnoza se postavlja pretraživanjem uzorka tkiva, prvenstveno mišića i jetre, kako bi se utvrdilo koji specifični enzim nedostaje.

Liječenje ovisi o vrsti glikogenoze. Mnogim ljudima pomažu češći i manji obroci bogati ugljikohidratima, čime se sprječava pad razine šećera u krvi. Nekoj maloj djeci dobro je dati nekuhano kukuruzno brašno svakih 4 do 6 sati, što može olakšati problem. Ponekad se ugljikohidratne otopine daju kroz želučanu sondu tijekom cijele noći.

Glikogenoze pospješuju i stvaranje mokraćne kiseline, koja se zatim nakuplja i izaziva simptome gihta i bubrežnih kamenaca. Da bi se spriječilo to nakupljanje neophodno je davati određene lijekove. Kod nekih glikogenoza nužno je ograničiti tjelesno opterećenje kako bi se spriječio nastanak mišićnih grčeva.

Nasljedno (hereditarno) nepodnošenje fruktoze je nasljedni poremećaj kod kojeg tijelo ne podnosi fruktozu jer nedostaje enzim fosfofruktoaldolaza. Posljedica toga je da se fruktoza 1fosfat kao produkt fruktoze nakuplja u tijelu i blokira stvaranje glikogena i njegovo pretvaranje u glukozu za energetske potrebe.

Već minutu nakon unosa fruktoze ili saharoze (kocka šećera) dolazi do niske razine šećera u krvi (hipoglikemija), što se očituje znojenjem, nehotičnim drhtanjem ruku (tremor), smetenim ponašanjem, mučninom, povraćanjem, bolovima u trbuhu, a ponekad konvulzijama (epileptični grčevi) i komom. U osoba koje stalno jedu hranu koja sadrži fruktozu može doći do oštećenja jetre i bubrega kao i duševnih poremećaja.

Dijagnoza se postavlja kada se u uzorcima jetrenog tkiva utvrdi koji od enzima nedostaje. Liječnik testira odgovor organizma na fruktozu i glukozu primjenjujući ih intravenski. Nosioci (ljudi koji imaju gen za poremećaj, ali sami nemaju izraženu bolest) se mogu otkriti analizom DNK (genetički materijal) te usporedbom te DNK s DNK ljudi koji imaju i koji nemaju poremećaj.

TABLICA 267-1

Vrste i odlike glikogenoza

Naziv

Pogođeni organ

Simptomi

Poremećeni enzim

Tip 0

Jetra, mišići

Povećana jetra s nakupljanjem masti u hepatocitima (masna jetra); nagle epizode hipoglikemije

Glikogen sintetaza

von Gierkeova bolest (tip IA)

Jetra, bubrezi

Povećana jetra i bubrezi; usporen rast; niska razina šećera u krvi, visoka razina kiselina, masti i mokraćne kiseline u krvi.

Glukoza6fosfataza

Tip IB

Jetra, leukociti

Slično von Gierkeovoj bolesti ali manje teško; leukopenija; opetovane infekcije usta i crijeva

Glukoza 6fosfataza translokaza

Pompeova bolest (tip II)

Svi organi

Povećana jetra i srce

Lizosomalna glukozidaza

Forbesova bolest (tip III)

Jetra, mišići, srce, bijele krvne stanice

Povećana jetra; niska razina šećer u krvi; slabost mišića u nekih ljudi

Enzimski sustav za cijepanje nerazgrananih molekula

Andersenova bolest (tip IV)

Jetra, mišići, druga tkiva

Ciroza u juvenilnom tipu; mišićna slabost i zatajenje srca u odraslom (kasna pojava) tipu.

Enzimski sustav za cijepanje razgrananih molekula

McArdleova bolest (tip V)

Mišići

Mišićni grčevi pri fizičkoj aktivnosti

Mišićna fosforilaza

Hersova bolest (tip VI)

Jetra

Povećana jetra; epizode niske razine šećera u krvi natašte; često bez simptoma

Jetrena fosforilaza

Taruisova bolest (tip VII)

Skeletni mišići, crvene krvne stanice

Mišićni grčevi pri fizičkoj aktivnosti; razaranje crvenih krvnih stanica (hemoliza)

Fosfofruktokinaza

Tumač nekih pojmova iz tablice: bijele krvne stanice = leukociti; crvene krvne stanice = eritrociti; hipoglikemija = niska razina šećera u krvi; hepatociti = jetrene stanice.

Liječenje se provodi isključenjem fruktoze (općenito se nalazi u slatkom voću), saharoze i sorbitola (zamjena za šećer) iz prehrane. Napadi hipoglikemije liječe se tabletama glukoze, pa ih mora nositi svaka osoba koja ne podnosi fruktozu.

Fruktozurija je bezazleno stanje kod kojeg se fruktoza izlučuje mokraćom. Posljedica je stečenog manjka enzima fruktokinaze. Oko 1 na 130.000 ljudi u općoj populaciji ima fruktozuriju. To stanje nema simptoma, ali uslijed visoke razine fruktoze u stolici i mokraći može se pogrešno postaviti dijagnoza šećerne bolesti. Liječenje nije potrebno.

Pentozurija je bezazleno stanje koje se odlikuje izlučivanjem šećera ksiluloze mokraćom, jer nedostaje enzim neophodan za metabolizam toga šećera.

To se stanje razvija gotovo isključivo u Židova; ima ga jedan na 2500 američkih Židova. Pentozurija ne uzrokuje simptome, ali nalaz ksiloze u mokraći dovodi do pogrešne dijagnoze šećerne bolesti. Liječenje nije nužno.