Što se može očekivati nakon poroda

Tijekom 6 do 8 tjedana nakon poroda, majka može osjećati neke blage, privremene simptome za vrijeme dok se njezino tijelo vraća u stanje kao prije trudnoće. Unutar prva 24 sata smanjuje se brzina rada njezinog srca a temperatura se može blago povisiti. Tijekom 3 do 4 dana treba očekivati krvavi iscjedak na rodnicu, ali bi se on u slijedećih 10 do 12 dana trebao promijeniti u blijedo smeđ i napokon u žućkastobijeli. Za upijanje tog iscjetka mogu se rabiti higijenski ulošci ili tamponi, koje treba često mijenjati.

Nakon poroda, povećana se maternica nastavlja stezati, smanjujući se sve više i više dok se ne vrati na normalnu veličinu. Ova nepravilna stezanja su često bolna i mogu se liječiti lijekovima protiv boli. Ona traju 5 do 7 dana a mogu biti pojačana dojenjem jer hormon oksitocin, koji se luči prirodno prilikom dojenja, da započne izlazak mlijeka, također potiče stezanja maternice. Nakon 5 do 7 dana, maternica je normalno čvrsta i nije više osjetljiva ali ju liječnik i dalje može napipati kroz trbušnu stijenku na mjestu koje je na pola puta između stidne kosti i pupka. Oko 2 tjedna nakon poroda, maternica se više ne može napipati. Međutim, majčin trbuh neće postati ravan kao što je bio prije još nekoliko mjeseci, čak niti ako vježba. Može proći i godinu dana prije nego što strije izblijede.

U bolnici

Bolničko osoblje ulaže napore da umanje opasnost od krvarenja, boli i infekcije kod majke. Nakon poroda posteljice, daje joj se oksitocin za poticanje stezanja maternice a medicinska sestra joj povremeno masira trbuh, kako bi se pomoglo pri stezanju maternice. Ovim se postupcima maternica steže i ostaje stisnuta da bi se spriječilo obilno krvarenje. Ako je tijekom poroda korištena opća anestezija, majku se nadzire još 2 do 3 sata nakon poroda, obično u dobro opremljenoj sobi za oporavak uz dostupan kisik, krv odgovarajuće krvne grupe i infuziju (jedinica intenzivne skrbi, op. prev.).

Nakon prva 24 sata, oporavak je brz. Majka može početi normalno jesti čim to zaželi, ponekad ubrzo po porodu. Trebala bi ustati i kretati se što je prije moguće. Može započeti vježbe za učvršćenje trbušnih mišića često nakon 1. dana; učinkovito je podizanje uz savinuta koljena. Prije nego što majka napusti bolnicu, učini se kompletna krvna slika da bi bilo sigurno da nije slabokrvna. Ako druge pretrage pokažu da nije nikada preboljela rubeolu, cijepi ju se na dan odlaska iz bolnice (u SAD, op. prev.). Ako je njezina krvna grupa Rh negativna a ima dijete čija je krvna grupa pozitivna, unutar 3 dana od poroda daje joj se Rh0(D) imuni globulin; ova se tvar spaja sa protutijelima protiv djetetove krvi koje je majka stvorila, i tako ih uništava. Takva protutijela mogu ugroziti buduće trudnoće.

Blaga potištenost (postpartalna depresija) je česta, obično se javljajući unutar 3 dana po porodu i trajući manje od 2 tjedna. Često je podrška obitelji najbolje liječenje. Depresija koja je kombinirana s manjkom zanimanja za dijete, samoubilačkim ili nasilnim mislima, priviđenjima ili čudnim ponašanjem smatra se nenormalnom i obično treba liječenje. Vjerojatnije je da će se jaka depresija razviti u žena koje su imale psihičku bolest prije trudnoće.

Kod kuće

Majka i dijete obično napuštaju bolnicu unutar 24 sata nakon poroda (U SAD, op. prev.), ako su oboje zdravi. Zapravo, mnogi liječnici otpuštaju majku već 6 sati nakon poroda, ako nema komplikacija i ako se nije upotrebljavala anestezija. Premda su veće poteškoće rijetke, liječnik, bolničko osoblje ili zdravstvena služba obično organiziraju kućne posjete ili program praćenja razvoja (kod nas patronažna služba, op. prev.).

Majka se može tuširati ili kupati ali se mora suzdržati od ispiranja rodnice barem 2 tjedna nakon poroda. Pranje područja oko rodnice toplom vodom dva ili tri puta dnevno pomaže pri umanjivanju osjetljivosti. Bol od epiziotomije može se ublažiti sjedećim kupkama nekoliko puta dnevno, tako dugo dok je potrebno. Ako majka pita za dodatna sredstva protiv boli, obično joj se daju kodein ili acetilsalicilna kiselina (aspirin) ako ne doji, ili paracetamol bez kodeina ako doji.

Nakon poroda često je povećano stvaranje mokraće, osobito kada se prestane s davanjem oksitocina. Budući da se osjet mokraćnog mjehura nakon poroda može smanjiti, majka treba redovito mokriti, barem svaka 4 sata. Takvim postupcima izbjegava prepunjenje mjehura te sprječava nastanak infekcije mokraćnog sustava. Ako je potrebno izbjeći zatvor stolice, koji može izazvati hemeroide, može uzimati laksative. Hemeroidi se mogu liječiti toplim sjedećim kupkama.

Dojke postaju nabrekle od mlijeka tijekom ranih stadija stvaranja mlijeka (laktacije) i mogu postati tvrde i bolne. Ako majka neće dojiti, mogu joj se dati lijekovi da spriječe stvaranje mlijeka. Međutim, mlijeko se ponovno stvara kada prestane uzimati lijek. Čvrsta potpora dojkama pomaže (čvrsti grudnjak, op. prev.), jer opuštene dojke potiču stvaranje mlijeka. Mnoge majke koje ne doje smanjuju neugodnost čvrsto povezujući dojke i zatim koristeći čvrsti grudnjak tijekom 3 do 5 dana, pijući mnogo tekućine i uzimajući acetilsalicilnu kiselinu (aspirin) ili paracetamol. Simptomi traju samo 3 do 5 dana.

Majke koje ne doje mogu uzimati lijekove koji im pomažu pri spavanju ili suzbijanju boli. Onima koje doje daje se samo ograničena količina tih lijekova jer se većina lijekova izlučuje u mlijeku.

Majka se može vratiti uobičajenim aktivnostima čim se za njih osjeti spremnom. Može imati spolni odnos čim to zaželi i ukoliko nije neugodan. Budući da je trudnoća moguća, treba rabiti zaštitu od začeća ili izbjegavati snošaj. Liječnici općenito savjetuju majkama da ne zatrudne tijekom nekoliko mjeseci nakon poroda da bi se mogle u potpunosti oporaviti. Oralna sredstva protiv začeća započinju se uzimati nakon prve menstruacije, bez obzira na to doji li majka ili ne. Neki liječnici preporučuju započeti s oralnim sredstvima protiv začeća čak i ranije―unutar prvih tjedan dana nakon poroda―za majke koje ne doje. Majci treba uzeti mjeru za dijafragmu nakon što joj se maternica vrati na normalnu veličinu, oko 6 do 8 tjedana nakon poroda. U međuvremenu, ako ne uzima oralne kontraceptive, za zaštitu od začeća mogu se koristiti pjene, gelovi i prezervativi.

Majke koje ne doje obično ponovno počinju ovulirati (izbacivati jajnu stanicu iz jajnika) oko 4 tjedna nakon poroda, prije prve menstruacije. Međutim, ovulacija se može dogoditi i ranije―neke su žene zanijele već 2 tjedna nakon poroda. Majke koje doje počinju ovulirati i menstruirati nešto kasnije, obično 10 do 12 tjedana nakon poroda. Ponekad majka koja doji ovulira, menstruira i ostaje u drugom stanju isto tako brzo kao i majka koja ne doji. Žena koja se upravo cijepila protiv rubeole mora čekati barem 3 mjeseca prije nego što ponovno ostane trudna kako bi izbjegla dovođenje fetusa u opasnost.