Poslijeporođajno krvarenje

Poslijeporođajno krvarenje je gubitak više od 0,5 litre krvi tijekom ili nakon trećeg porođajnog doba, kada se porađa posteljica.

Ovaj je poremećaj treći po učestalosti uzrok smrtnosti majki u porodu, nakon infekcije i komplikacija anestezije. Uzroci poslijeporođajnog krvarenja su različiti a većina se može izbjeći. Jedan uzrok je krvarenje iz mjesta sa kojeg se posteljica odljuštila iz maternice. Takvo se krvarenje događa kada se maternica ne steže na odgovarajući način―jer je bila prerastegnuta, jer je porod bio predug ili nenormalan, jer je žena imala nekoliko prethodnih trudnoća ili jer se u porodu koristio anestetik koji opušta mišićje. Poslijeporođajno krvarenje mogu uzrokovati i razdori (laceracijama) pri spontanom porodu, tkiva (obično dijelovima posteljice koji se nisu dobro odvojili) koja se nisu izbacila nakon poroda ili niske razine fibrinogena (važnog čimbenika pri zgrušavanju krvi). Obilan gubitak krvi zbiva se obično ubrzo po porodu ali se može dogoditi čak i mjesec dana nakon njega.

Sprječavanje i liječenje

Prije nego što ženi započne porod, liječnik poduzima mjere da spriječi poslijeporođajno krvarenje. Jedna od takvih mjera je liječenje stanja poput slabokrvnosti. Druga je sakupljanje što je moguće više važnih podataka o ženi. Liječnika može pripremiti na moguće poteškoće s krvarenjem npr. saznanje da žena ima povećanu količinu plodove vode, višeplodnu trudnoću poput blizanačke ili neuobičajenu krvnu grupu kao i da je već imala poslijeporođajno krvarenje.

Liječnik se pokušava miješati u porod što je manje moguće. Nakon što se posteljica odvojila od maternice, ženi se daje oksitocin da se pomogne stezanje maternice i smanji gubitak krvi. Ako se posteljica ne odvoji sama od sebe unutar 30 minuta od poroda djeteta, liječnik ju odvaja ručno. Ukoliko je odvojena posteljica nepotpuna, liječnik zaostale dijelove odstranjuje ručno. Rijetko je potrebno inficirane dijelove posteljice ili drugog tkiva odstraniti kirurški (kiretažom). Nakon poroda posteljice, ženu se nadzire barem jedan sat, kako bi se utvrdilo da se maternica stisnula i da se procijeni krvarenje na rodnicu.

Ako dođe do obilnog krvarenja, ženin se trbuh masira kako bi se pomoglo maternici pri stiskanju a trajno joj se intravenski daje oksitocin. Ako krvarenje i dalje traje, može joj biti potrebna transfuzija krvi. Može se ukazati potreba za pregledom maternice u potrazi za razdorima ili zadržanim dijelovima posteljice ili drugih tkiva a takva se tkiva mogu kirurški odstraniti; oba postupka rade se u općoj anesteziji. Također se pregledavaju vrat maternice i rodnica. U mišić maternice može se dati injekcija prostaglandina kako bi mu se pomoglo pri stezanju. Ako se maternica ne može potaknuti na stezanje tako da se krvarenje smanji, može biti potrebno podvezati arterije koje opskrbljuju maternicu krvlju. Zbog obilne krvne opskrbe zdjelice ovaj postupak ne ostavlja trajne posljedice kada se jednom krvarenje zaustavi. Rijetko je potrebno maternicu odstraniti (histerektomija).