Poremećaji menstruacije

Uobičajeni poremećaji menstruacije obuhvaćaju premenstrualni sindrom (PMS) i bol tijekom menstruacije (dismenoreju). Nastup menstruacije tijekom puberteta, ritam i trajanje ciklusa tijekom reproduktivnih godina života i prestanak menstruacije u menopauzi pod utjecajem su složenih hormonskih međudjelovanja. Hormonska kontrola menstruacije započinje u hipotalamusu (dijelu mozga koji usklađuje i kontrolira hormonsku aktivnost) i hipofizi, smještenoj na bazi mozga te je konačno određena jajnicima. Na menstruaciju mogu djelovati i hormoni stvoreni u drugim žlijezdama, poput nadbubrežnih.

PREMENSTRUALNI SINDROM

Premenstrualni sindrom (PMS, predmenstrualni poremećaj, poremećaj kasnog lutealnog razdoblja) je stanje kod kojeg se 7 do 14 dana prije početka menstrualnog krvarenja može pojaviti niz simptoma uključujući nervozu, razdražljivost, emocionalnu nestabilnost, depresiju, glavobolje, zadržavanje vode u tkivima i osjetljivost dojki.

Premenstrualni sindrom može biti povezan s promjenama razine estrogena i progesterona koja se zbiva tijekom menstruacijskog ciklusa. Estrogen uzrokuje zadržavanje tekućine, čime se vjerojatno može objasniti povećanje tjelesne težine, oticanje tkiva, osjetljivost dojki i napuhnutost. Također se mogu pojaviti i drugi hormonski i metabolički poremećaji.

Simptomi

Vrsta i izraženost simptoma razlikuju se od žene do žene i iz mjeseca u mjesec kod iste žene. Široki raspon tjelesnih i psiholoških simptoma može dovesti do trenutnih promjena u ženinom životu. Žene koje boluju od padavice mogu imati češće napade nego inače. Ženama koje boluju od bolesti vezivnog tkiva poput sistemskog lupus eritematodesa (SLE) ili reumatoidnog artritisa (RA) u ovom razdoblju bolest može ponovno buknuti.

Simptomi se obično pojavljuju tjedan ili dva prije menstruacijskog krvarenja, traju od nekoliko sati do oko 14 dana te prestaju kada krvarenja započne. Ženama blizu menopauze simptomi mogu trajati i tijekom menstruacijskog krvarenja i nakon njega. Simptome predmenstrualnog sindroma često prate svakog mjeseca bolne menstruacije.

Liječenje

Na promjene razine estrogena i progesterona povoljno utječu oralna sredstva protiv začeća kombiniranog tipa, koja sadrže estrogen i progestin. Zadržavanje tekućine i napuhnutost mogu se smanjiti uzimanjem manje količine soli i blagim sredstvom za mokrenje, poput spironolaktona, neposredno prije nego što se očekuje nastup simptoma. Druge promjene u prehrani—poput smanjenja uzimanja šećera, kofeina i alkohola; uzimanja više ugljikohidrata i većeg broja oskudnijih obroka—mogu biti od pomoći. Blagotvorno mogu djelovati dodaci prehrani koji sadrže kalcij i magnezij. Neke simptome može smanjiti uzimanje dodatnog vitamina B, osobito B₆ (piridoksina), premda je utjecaj vitamina B₆ nedavno doveden u pitanje, a previsoka doza može biti i štetna (oštećenje živaca zbilo se već pri tako maloj količini od 200 miligrama dnevno). Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAID) mogu pomoći pri olakšanju glavobolje, grčeva maternice i boli u zglobovima.

Nervozu i uznemirenost može se popraviti tjelovježbom i smanjenjem napetosti (koristeći meditaciju ili vježbe opuštanja). Depresiju i ostale simptome može smanjiti fluoksetin. Ako se buspiron ili alprazolam uzimaju kraće vrijeme mogu smanjiti razdražljivost, nervozu i napetost, ali se na alprazolam može razviti ovisnost. Ženu se može zamoliti da bilježi simptome u dnevnik, kako bi pomogla liječniku u prosudbi učinkovitosti liječenja.

DISMENOREJA

Dismenoreja je bol u trbuhu, a posljedica je grčeva maternice tijekom menstruacijskog krvarenja.

To se stanje naziva primarnom dismenorejom kad se ne može ustanoviti nikakav osnovni uzrok, a sekundarnom dismenorejom kad je uzrok neki ginekološki poremećaj. Primarna dismenoreja je česta, a vjerojatno pogađa više od 50% žena; u 5% do 15% je jako izražena. Obično započinje tijekom adolescencije te može biti tako izražena da ometa svakodnevne aktivnosti, te je uzrok odsustva iz škole ili s radnog mjesta. Tijekom godina ili nakon trudnoće, primarna dismenoreja može oslabiti. Sekundarna dismenoreja je rjeđa, a pogađa oko jedne četvrtine svih žena s dismenorejom.

Smatra se kako je bol kod primarne dismenoreje posljedica grčeva maternice, do kojih dolazi kad je krvna opskrba maternične sluznice (endometrija) smanjena. Bol se javlja samo tijekom menstruacijskih ciklusa u kojima je došlo do izbacivanja jajne stanice iz jajnika. Bol se može pogoršavati dok tkivo sluznice biva izbačeno kroz vrat maternice, osobito ukoliko je kanal vrata maternice uzak, što može biti slučaj nakon liječenja nekih poremećaja vrata maternice. Drugi čimbenici koji pojačavaju bol uključuju maternicu nagnutu previše prema natrag (retrovertiranu maternicu), umjesto naprijed, premalo tjelesne aktivnosti te psihološki ili društveni stres.

Jedan od najčešćih uzroka sekundarne dismenoreje je endometrioza. Drugi su miomi i adenomioza (stanje kod kojega se otočići sluznice maternice nalaze unutar mišićne stijenke). Upala jajovoda i nenormalne vezivne priraslice (adhezije) između organa mogu uzrokovati bol u trbuhu koja je blaga, neodređena i trajna ili izraženija, lokalizirana i kratkotrajna. Svaki oblik boli može se pogoršati tijekom menstruacijskog krvarenja.

Simptomi

Dismenoreja uzrokuje bol u donjem dijelu trbuha koja se može širiti u križa ili noge. Bol može biti u obliku grčeva koji se pojavljuju i nestaju ili kao trajna tupa bol. Općenito, bol započinje kratko vrijeme prije krvarenja ili tijekom njega, dosiže vrhunac nakon 24 sata i nestaje nakon 2 dana. Žena često ima i glavobolju, mučninu, zatvor stolice ili proljev te poriv na često mokrenje.

Ponekad se pojavljuje i povraćanje. Simptomi premenstrualnog sindroma poput razdražljivosti, nervoze, depresije i napuhnutosti trbuha, mogu trajati tijekom dijela ili cijelog menstruacijskog krvarenja. Ponekad bol uzrokuju ugrušci krvi ili komadići krvavog tkiva sluznice maternice koji bivaju istisnuti iz maternice.

Liječenje

Bol se obično najučinkovitije može olakšati nesteroidnim protuupalnim lijekovima poput ibuprofena, naproksena i mefenaminske kiseline. Navedeni su lijekovi najučinkovitiji ako ih se započne uzimati i do 2 dana prije početka krvarenja i nastavi uzimati tijekom 1 ili 2 dana krvarenja. Mučninu i povraćanje može olakšati lijek protiv mučnine (antiemetik), ali ovi simptomi obično nestaju i bez lijekova čim prestanu grčevi. Ako bol nastavlja ometati normalnu aktivnost, može se spriječiti ovulaciju pomoću niskih doza oralnih sredstava protiv začeća koji sadrže estrogen i progestin ili s medroksiprogesteronom dugog djelovanja. Ako su ovakva liječenja bez učinka, mogu biti potrebne dodatne pretrage poput laparoskopije (pretrage kojom se fiberoptičkim instrumentom pregledava unutrašnjost trbušne šupljine).

Liječenje sekundarne dismenoreje ovisi o njezinom uzroku. Uzak kanal vrata maternice može se kirurški proširiti, što obično dovodi do olakšanja u trajanju od 3 do 6 mjeseci. Kad je liječenje bezuspješno a bol je vrlo jaka, ponekad pomaže presijecanje živaca koji vode do maternice; komplikacije obuhvaćaju ozljedu drugih organa u zdjelici, poput mokraćovoda. Kao drugo rješenje može se pokušati s hipnozom ili akupunkturom.