Rh inkompatibilnost (neslaganje)
Rh inkompatibilnost (nepodudarnost) je neslaganje Rh grupe krvi trudnice sa onom njezinog djeteta.
Kao ishod Rh neslaganja, žena može stvarati protutijela protiv crvenih krvnih stanica djeteta. Protutijela uzrokuju da neke od ovih stanica pucaju, dovodeći ponekad do hemolitične bolesti, jednog oblika slabokrvnosti u djeteta.
Krvnom grupom neke osobe smatraju se molekule na površini crvenih krvnih stanica koje određuju te stanice kao pripadajuće toj osobi. Rh krvna grupa uključuje neke od tih molekula. Jedna od njih Rh0(D) je ona koja obično uzrokuje probleme oko Rh neslaganja: Ako crvene krvne stanice imaju Rh0(D) molekule krv je Rh pozitivna; ako ih nemaju, krv je Rh negativna.
Poteškoće se događaju kada majka ima Rh negativnu krv a fetus Rh pozitivnu krv, naslijeđenu od oca koji ima Rh pozitivnu krv. Određena količina krvi fetusa može doći u dodir s majčinom krvlju kroz posteljicu, osobito kasno u trudnoći i tijekom poroda. Majčina krv može prepoznati crvene krvne stanice fetusa kao strane tvari i stvarati protutijela da ih uništi (Rh protutijela). Razina protutijela kod majke tijekom trudnoće se povećava, a protutijela mogu proći kroz posteljicu do fetusa gdje mogu uništiti dio njegovih crvenih krvnih stanica. Ishod može biti hemolitična bolest fetusa (fetalna eritroblastoza) ili novorođenčeta (neonatalna eritroblastoza). Međutim, tijekom prve trudnoće fetus ili novorođenče rijetko imaju poteškoća jer obično ne dolazi do značajnijeg dodira krvi fetusa i majke, sve do poroda. Međutim, u svakoj slijedećoj trudnoći majka postaje jače senzibilizirana (osjetljiva, op. prev.) na Rh pozitivnu krv i stvara protutijela sve ranije i ranije u svakoj od njih.
Uništavanje crvenih krvnih stanica u fetusa može dovesti do anemije i povećanja razine bilirubina (raspadne tvari nastale razaranjem crvenih krvnih stanica). Ako razina bilirubina postane previsoka, može doći do oštećenja mozga fetusa.
Među ljudima u Sjedinjenim Državama, 85% ima Rh pozitivnu krv a u oko 13% brakova muškarac ima Rh pozitivnu a žena Rh negativnu krv. Od djece rođene tim parovima, 1 od 27 razvija hemolitičnu bolest.
Sprječavanje i liječenje
Prilikom prvog liječničkog pregleda u trudnoći, ženi se obavi probir za utvrđivanje njezine krvne grupe i Rh faktora. Ako ona ima Rh negativnu krv, mjeri se razina majčinih Rh protutijela.
Krv majke i djeteta može doći u dodir tijekom poroda, uzrokujući da majka stvara protutijela. Zbog toga se, kao mjera predostrožnosti Rh protutijela u obliku Rh0(D) imunoglobulina, daju injekcijom majci koja ima Rh negativnu krv unutar 72 sata po porodu djeteta koje ima Rh pozitivnu krv, čak i nakon spontanog ili namjernog pobačaja. Ovaj postupak uništava sve stanice djeteta koje bi mogle senzibilizirati (izazvati osjetljivost majke, op. prev.) majku, tako da slijedeće trudnoće obično nisu ugrožene. Međutim, u oko 1% do 2% majki, injekcija ne sprječava senzibilizaciju, vjerojatno stoga što je majka senzibilizirana ranije tijekom trudnoće. U svrhu sprječavanja rane senzibilizacije, liječnik majci čija je krv Rh negativna daje injekciju Rh protutijela sa 28 tjedana trudnoće kao i nakon poroda.
Redovitim mjerenjem promjenjivih razina protutijela u majke, liječnik može predvidjeti bi li dijete moglo imati poteškoća. Ako razina majčinih protutijela u trudnoći postane previsoka, može se učiniti amniocenteza. Ovim postupkom, kroz kožu se uvodi igla te izvlači plodova voda koja u maternici okružuje fetus iz amnijske šupljine. U uzorku tekućine mjeri se razina bilirubina. Ako je razina previsoka, fetusu se daje transfuzija. Dodatne se transfuzije obično daju svakih 10 do 14 dana sve do oko 32 do 34 tjedna trudnoće, u koje se doba obično izaziva porod. Nakon poroda, djetetu se obično daje jedna ili više transfuzija. U slabije izraženim slučajevima, transfuzija se daje tek nakon poroda.
Poteškoće vezane uz posteljicu
Normalno je posteljica (placenta) smještena u gornjem dijelu maternice, čvrsto pričvršćena za stijenku maternice. Prilikom abrupcije posteljice, posteljica se prijevremeno odljušti sa stijenke maternice, uzrokujući krvarenje iz maternice i smanjujući opskrbu ploda kisikom i hranjivim tvarima. Žena s ovom poteškoćom smješta se u bolnicu a dijete se može poroditi ranije. Kod placente previje, posteljica je smještena preko ili blizu vrata maternice, u donjem dijelu maternice. Simptomi uključuju bezbolno krvarenje koje započinje u kasnoj trudnoći i koje može postati obilno. Dijete se obično porađa carskim rezom.
