Preeklampsija i eklampsija

Preeklampsija (u Europi i kod nas uobičajeniji je naziv za ovaj poremećaj EPH gestoza, op. prev.) je visok krvni tlak praćen bjelančevinama u mokraći (proteinurija) ili zadržavanjem tekućine (edem) koji se razvija između 20. tjedna trudnoće i kraja prvog tjedna nakon poroda. Eklampsija je izraženiji oblik preeklampsije koji dovodi do grčeva nalik na one kod padavice, ili kome.

Preeklampsija se javlja u 5% trudnica. Češća je u prvoj trudnoći i u žena koje već imaju povišen krvni tlak ili bolest krvnih žila. Eklampsija se razvija u 1 od 200 žena koje imaju preeklampsiju i ukoliko se pravovremeno ne liječi, obično je smrtonosna. Uzrok preeklampsije i eklampsije nije poznat. Glavna opasnost kod preeklampsije je prijevremeno odljuštenje posteljice od stijenke maternice.

Kod preeklampsije, krvni tlak je viši od 140/90 mm Hg, lice i šake otiču a u mokraći se pronalaze nenormalno visoka razina bjelančevina. Smatra se da preeklampsiju ima i žena kojoj se krvni tlak tijekom trudnoće izrazito povisi ali ostane ispod 140/90 mm Hg.

Vjerojatnost poteškoća neposredno po porodu je kod djece majki koje imaju preeklampsiju četiri do pet puta veća, nego kod djece majki koje nemaju ovu bolest. Djeca mogu biti malena jer posteljica ne funkcionira kako treba ili jer su prerano rođena.

Liječenje

Za razliku od običnog visokog krvnog tlaka (hipertenzije), preeklampsija i eklampsija ne odgovaraju na diuretike (lijekove koji uklanjanju višak tekućine) niti na prehranu s niskim sadržajem soli. Ženi se savjetuje da uzima normalnu količinu soli i da pije više vode. Važno je mirovanje u krevetu. Često se ženi također savjetuje da leži na lijevom boku―što olakšava pritisak na veliku venu u trbušnoj šupljini (donju šuplju venu) koja odvodi krv natrag u srce, poboljšavajući krvni protok. Za sniženje krvnog tlaka i sprječavanje grčeva intravenski se može davati magnezijev sulfat.

Za ženu koja ima blagu preeklampsiju, ležanje u krevetu kod kuće može biti dovoljno, ali se treba javljati liječniku svaka 2 dana. Ako joj se stanje ubrzo ne poboljša, obično se smješta u bolnicu (hospitalizira), te ako se problem nastavlja i tijekom boravka u bolnici, dijete se porađa što je prije moguće.

Žena s teškom preeklampsijom smješta se u bolnicu. Simptomi se obično ublažavaju davanjem infuzije i magnezijeva sulfata. Za 4 do 6 sati krvni tlak se obično spušta na normalnu razinu. Nakon toga, dijete se može poroditi bez opasnosti. Ako krvni tlak ostaje visok, prije pokušaja poroda daju se još i dodatni lijekovi.

Glavna komplikacija izražene preeklampsije i eklampsije je HELLP sindrom, koji se sastoji od slijedećeg:

  • Hemolysis―hemolize―raspadanja crvenih krvnih stanica

  • Elevated Liver enzymes―povišene razine jetrenih enzima, što ukazuje na oštećenje jetre

  • Low Platelet count―niskog broja trombocita, što ukazuje na poremećenu sposobnost zgrušavanja krvi―moguću poteškoću tijekom i nakon poroda

Vjerojatnost HELLP sindroma veća je ako se liječenje preeklampsije odgađa. Ako se sindrom razvije, dijete se porađa carskim rezom, najbržim mogućim postupkom, osim ukoliko vrat maternice nije otvoren u tolikoj mjeri da je moguć porod na rodnicu u najskorijem vremenu.

Nakon poroda se ženu pomno promatra i prati razvijaju li se znakovi eklampsije. Jedna četvrtina slučajeva eklampsije zbiva se nakon poroda, obično tijekom prvih 2 do 4 dana. Kako se ženino stanje pomalo poboljšava, dozvoljava joj se kretanje. Za kontrolu krvnog tlaka može joj se dati blago sredstvo za smirenje. Hospitalizacija može trajati od nekoliko dana do jednog tjedna, ovisno o izraženosti bolesti i komplikacijama. Čak i nakon povratka kući, žena može trebati uzimati lijekove za sniženje krvnog tlaka. U osnovi, treba se kontrolirati barem svaka 2 tjedna tijekom prvih nekoliko mjeseci nakon poroda. Krvni joj tlak može ostati visok još 6 do 8 tjedana. Ako ostane visok dulje, uzrok tome može biti nevezan za eklampsiju.