Postupci

Ako tijekom poroda dođe do komplikacija, koriste se postupci poput izazivanja trudova ili poroda forcepsom, vakuum ekstraktorom ili carskim rezom.

Izazivanje (indukcija) trudova

Izazivanje trudova je započinjanje poroda na umjetan način. Pojačavanje trudova je postupak za koji se koriste isti postupci i lijekovi kao za izazivanje trudova, ali se radi nakon što je porod započeo sam od sebe.

Obično se izazivanje trudova razmatra samo kada majka ima porodničku poteškoću ili ako ona ili fetus imaju zdravstveni problem. Ako je trudnoća protjecala normalno, trudovi se rijetko izazivaju, osim kada bi žena mogla imati poteškoća prilikom pravovremenog dolaska u bolnicu. Često se takve žene primaju u bolnicu kratko vrijeme prije očekivanog datuma poroda. Točno određivanje datuma poroda je bitno pa liječnik može izvesti pretrage poput amniocenteze (kasne, op. prev.) da utvrdi zrelost fetusa prije izazivanja trudova.

Trudovi se obično izazivaju dajući ženi oksitocin, hormon koji čini da se maternica steže jače. On se daje intravenski u infuziji, tako da se točno može nadzirati količina lijeka. Cijelo vrijeme izazivanja trudova i poroda, rad srca fetusa elektronski se nadzire. To se isprva čini uz pomoć sonde koja je na trbuhu žene. Zatim, čim se plodovi ovoji mogu bez opasnosti prokinuti, elektroda se uvodi u rodnicu i pričvršćuje na kožu glave fetusa. Ako je izazivanje trudova neuspješno, dijete se porađa carskim rezom.

Trudovi se pojačavaju davanjem oksitocina kada žena ima stezanja maternice koja nisu učinkovita u pomicanju djeteta niz porođajni kanal. Međutim, ako je žena u početnom stadiju poroda―kada je vrat maternice jedva otvoren, a trudovi nepravilni―odmaranje, hodanje i hrabrenje su općenito bolji pristup od pojačavanja trudova.

Ponekad žena ima trudove koji su prejaki, prečesti ili oboje. Ovo stanje, naziva se hipertonični neučinkoviti porod i vrlo ga je teško kontrolirati. Ako je ova stezanja izazvao oksitocin, ono se odmah prekida. Ženi se može promijeniti položaj i dati joj se sredstva protiv boli. Mogu se dati terbutalin ili ritodrin, lijekovi koji pomažu zaustavljanje ili usporavanje stezanja.

Forceps i vakuum ekstraktor

Forceps je metalni kirurški instrument, nalik na mašice (kliješta za žar uz kamin), zaobljenih rubova, koja pristaju oko glave fetusa. Vakuum ekstraktor je mala kupola napravljena od materijala nalik gumi (Silastic), povezana sa vakuumom, koja se uvodi u rodnicu i stavlja na glavu fetusa.

Forceps se ponekad koristi da se pripomogne porod ili vodi glavica fetusa. Forceps je potreban kada fetus pati, kad je u nenormalnom položaju ili je porod produljen. Porod se ponekad produlji kada anestezija sprječava majku da tiska na odgovarajući način. U svim ovim slučajevima, liječnik se odlučuje između korištenja forcepsa i izvođenja carskog reza. Ako se pokuša porod forcepsom i pokaže se previše složenim (liječnik ne može jače povući bez opasnosti za fetus), izvodi se carski rez.

Druga mogućnost uz forceps je vakuum ekstraktor, instrument kojim se dovodi usisni tlak na glavicu fetusa. Uz njegovu pomoć dijete se nježno izvlači.

Korištenje forcepsa može ozlijediti lice djeteta ili razderati rodnicu majke. Vakuum ekstraktor može razderati kožu glave djeteta. Međutim, sve su takve ozljede rijetke.

Carski rez

Carski rez je operativni porod djeteta rezom kroz majčin trbuh i maternicu.

Liječnici primjenjuju ovaj postupak kada misle da je on manje opasan od poroda na rodnicu, za majku, dijete ili oboje. U Sjedinjenim Državama oko 22% poroda obavlja se carskim rezom. Zdravstveno osoblje potrebno za ovaj zahvat je porodničar, anesteziolog, medicinske sestre i specijalist za bolesti novorođenčadi (neonatolog) ili osoba koja, u slučaju potrebe, može oživjeti dijete. Carski rez je bezopasan zbog napretka medicine u smislu anestetika, intravenskog liječenja antibioticima i transfuzija krvi. Dizanje majke iz kreveta na noge i hodanje, ubrzo nakon operacije, smanjuje opasnost od plućne embolije, kod koje ugrušci krvi stvoreni u nogama ili zdjelici putuju u pluća i začepljuju tamo arterije. Porod carskim rezom dovodi do jače boli nakon operacije nego porod na rodnicu i dužeg boravka u bolnici.

Rez se može učiniti na gornjem dijelu maternice (klasični način) ili donjem dijelu (rez donjeg segmenta). Klasični se način obično rabi samo kada je posteljica nenormalno smještena (komplikacija zvana placenta previja, predležeća posteljica) ili kada fetus leži vodoravno poprijeko porođajnog kanala. Gubitak krvi je veći nego kod reza donjeg dijela maternice jer u gornjem dijelu maternice ima više krvnih žila. Također, i ožiljak je slabiji, tako da postoji veća vjerojatnost da se raziđe u slijedećim trudnoćama. Rez donjeg dijela može biti vodoravan ili okomit. U većini se slučajeva učini vodoravni rez. Okomiti se rez obično učini kada je fetus u nenormalnom položaju.

Izbor između poroda na rodnicu i drugog carskog reza obično se nudi ženama koje su imale rez na donjem dijelu; porod na rodnicu uspješan je u oko njih tri četvrtine. Ipak, porod na rodnicu treba se izvoditi samo u onim ustanovama spremnima za izvođenje carskog reza, jer postoji vrlo mala mogućnost da će se rez tijekom poroda otvoriti.