Ulcerozni kolitis

Ulcerozni kolitis je kronična bolest u kojoj je debelo crijevo upaljeno i puno vrijedova, što dovodi do epizoda krvavih proljeva, grčeva u turbuhu i povišene temperature.

Ulcerozni kolitis može započeti u bilo kojoj dobi, ali obično započne između 15. i 30. godine. Mala skupina ljudi ima prvi napadaj u dobi između 50. i 70. godine.

Za razliku od Crohnove bolesti, ulcerozni kolitis obično ne zahvaća punu debljinu crijeva i nikada ne pogađa tanko crijevo. Bolest obično počinje u rektumu ili sigmoidnom debelom crijevu (donji kraj debelog crijeva) i konačno se širi djelomično ili potpuno preko debelog crijeva. U nekih ljudi je već rano zahvaćeno cijelo debelo crijevo.

Oko 10% ljudi koji imaju ulcerozni kolitis imaju samo jedan napadaj. Međutim, neki od tih slučajeva može zapravo biti neotkrivena infekcija prije nego pravi ulcerozni kolitis.

Uzrok ulceroznog kolitisa nije poznat, ali naslijeđe i preaktivni imunosni odgovori u crijevu mogli bi biti čimbenici koji pridonose pojavi te bolesti.

Simptomi

Napadaj može biti iznenadan i težak izazivajući žestoki proljev, jako povišenu temperaturu, bol u trbuhu i peritonitis (upala unutarnje površine trbuha). Za vrijeme takvih napadaja, osoba je teško bolesna. Češće napadaj počinje postepeno i osoba ima potrebu ispražnjavanja stolice, blage grčeve u donjem dijelu trbuha i vidljivu krv i sluz u stolici.

Kada je bolest ograničena na rektum i sigmoidno debelo crijevo, stolica može biti normalna ili tvrda i suha; međutim, iz rektuma izlazi za vrijeme ili između pražnjenja stolice sluz s velikim brojem crvenih i bijelih krvnih stanica. Opći simptomi bolesti, kao što je povišena temperatura, su blagi ili ih nema.

Ako se bolest proširi dalje uz debelo crijevo, stolica je rahlija i osoba može imati 10 do 20 pražnjenja stolice dnevno. Često osoba ima teške rektalne grčeve koji prate potrebu za ispražnjavanjem stolice. Po noći nema olakšanja. Stolica može biti vodenasta i sadržavati gnoj, krv i sluz. Često se gotovo potpuno sastoji od krvi i gnoja. Osoba može također imati povišenu temperaturu i slabi apetit i može gubiti na težini.

Komplikacije

Krvarenje, najčešća komplikacija, često dovodi do anemije zbog manjka željeza. U gotovo 10% ljudi s ulceroznim kolitisom, naglo napredujući prvi napadaj postaje vrlo ozbiljan s masivnim krvarenjem, probojem i proširenom infekcijom.

Pri toksičkom kolitisu, posebno teškoj komplikaciji, oštećena je čitava debljina crijevne stijenke. Oštećenje izaziva ileus―stanje pri kojem prestaju kretnje crijevne stijenke pa se crijevni sadržaj ne može na svom putu pomicati. Dolazi do rastezanja trbuha. Kako se toksički kolitis pogoršava, debelo crijevo gubi mišićnu napetost i unutar dana―ili čak sati―počinje se širiti. Rendgenogram trbuha u paraliziranim područjima crijeva pokazuje plin. Kada je debelo crijevo jako rastegnuto, stanje se zove toksički megakolon. Osoba je ozbiljno bolesna i može imati visoku temperaturu. Osoba ima i bol i osjetljivost u trbuhu te visoki broj bijelih krvnih stanica. Međutim, od ljudi koji dobivaju brzo, učinkovito liječenje svojih simptoma, umire manje od 4%. Ako vrijedovi probiju crijevo, velika je opasnost od smrti.

Opasnost od raka debelog crijeva je viša u ljudi s dugotrajnim proširenim ulceroznim kolitisom. Opasnost od raka debelog crijeva je najviša kada je zahvaćeno cijelo debelo crijevo i osoba ima ulcerozni kolitis dulje od 10 godina, bez obzira na aktivnost bolesti. Ljudima s visokom opasnosti od raka preporučuje se kolonoskopija (pretraga debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) u redovitim razmacima―bolje za vrijeme razdoblja bez simptoma. Za vrijeme kolonoskopije uzimaju se uzorci tkiva iz cijelog debelog crijeva za mikroskopsku pretragu. Rak debelog crijeva može svake godine dobiti 1 na 100 ljudi s tom bolešću. Većina preživljava ako se dijagnoza raka postavi u ranim stadijima.

Poput Crohnove bolesti, ulcerozni kolitis je povezan s bolestima koje zahvaćaju druge dijelove tijela. Kada ulcerozni kolitis uzrokuje razbuktavanje crijevnih simptoma, osoba može imati i upalu zglobova (artritis), upalu bjeloočnice (episkleritis), upaljene kožne čvoriće (eritema nodozum) i plavocrvene bolne rane na koži koje sadrže gnoj (pioderma gangrenozum). Kada ulcerozni kolitis ne uzrokuje crijevne simptome, osoba ipak može imati upalu kralješnice (ankilozantni spondilitis), upalu zdjeličnih zglobova (sakroileitis) i upalu unutrašnjosti oka (uveitis).

Iako ljudi s ulceroznim kolitisom obično imaju manje smetnje s funkcioniranjem jetre, samo oko 1 do 3% ima simptome blage do teške bolesti jetre. Teška bolest može uključiti upalu jetre (kronični aktivni hepatitis); upalu žučnih vodova (primarni sklerozantni kolangitis), koja ih suzuje i konačno zatvara. Upala žučnih vodova se može pojaviti mnogo godina prije bilo kojeg crijevnog simptoma ulceroznog kolitisa i to povećava opasnost od raka žučnih vodova.

Dijagnoza

Pri utvrđivanju dijagnoze pomažu bolesnikovi simptomi i pretraga stolice. Pretrage krvi ukazuju na anemiju, povećani broj bijelih krvnih stanica, nisku razinu albumina i povišenu sedimentaciju eritrocita. Dijagnozu potvrđuje sigmoidoskopija (pretraga sigmoidnog debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) i dopušta liječniku da neposredno promatra težinu upale. Čak za vrijeme razdoblja bez simptoma, crijevo rijetko izgleda normalno, a uzeti uzorak tkiva za mikroskopsku pretragu ukazuje na kroničnu upalu.

Rendgenogram trbuha može ukazivati na težinu i proširenost bolesti. Rendgensko ispitivanje klizmom barija i kolonoskopijom (pretraga čitavog debelog crijeva savitljivom cijevi za promatranje) obično se ne radi prije početka liječenja, jer postoji opasnost od proboja kada se izvodi u aktivnim stadijima bolesti. Međutim, kad se bolest smiri obično se pregledava čitavo debelo crijevo radi utvrđivanja proširenosti bolesti i isključivanja raka. U tu se svrhu vrši kolonoskopija ili rendgensko snimanje nakon davanja klizme barija.

Upala debelog crijeva ima mnogo uzroka osim ulceroznog kolitisa. Na taj način, liječnik utvrđuje je li upala uzrokovana infekcijom bakterijama ili parazitima. Uzorci stolice koji se dobiju za vrijeme sigmoidoskopije ispituju se pod mikroskopom i rade kulture na bakterije. Uzorci krvi se analiziraju da se odredi ima li osoba stečenu parazitsku infekciju, na primjer, za vrijeme putovanja. Uzorci tkiva se uzimaju iz sluznice rektuma i ispituju mikroskopski. Liječnik provjerava i spolno prenosive bolesti rektuma―kao što je gonoreja, virus herpesa ili infekcije klamidijom ―naročito ako je bolesnik muški homoseksualac. U starijih ljudi s aterosklerozom, upalu može uzrokovati slaba opskrba krvlju debelog crijeva. Rak debelog crijeva rijetko dovodi do povišene temperature ili izbacivanja gnoja iz rektuma, ali liječnik mora uzeti u obzir rak kao mogući uzrok krvavog proljeva.

Liječenje

Liječenje pomaže u suzbijanju upale, smanjenju simptoma i nadomještaju izgubljenih tekućina i prehrambenih sastojaka. Osoba bi trebala izbjegavati sirovo voće i povrće da smanji fizičku ozljedu upaljene sluznice debelog crijeva. Simptome može smanjiti prehrana bez mliječnih proizvoda i vrijedi je pokušati. Dodaci željeza mogu ublažiti anemiju uzrokovanu stalnim gubitkom krvi stolicom.

Kod relativno blagog proljeva uzimaju se antikolinergički lijekovi ili male doze loperimida ili difenoksilata. Kod jačeg proljeva mogu trebati veće doze difenoksilata ili tinkture opija bez mirisa, loperamida ili kodeina. U teškim slučajevima liječnik pomno prati bolesnikovo uzimanje lijekova protiv proljeva da se izbjegne toksički megakolon.

Za smanjivanje upale kod ulceroznog kolitisa i za sprječavanje simptoma njegova razbuktavanja često se rabe sulfasalazin, olsalazin ili mesalamin. Ti se lijekovi obično uzimaju preko usta, ali se mogu dati i kao klizma ili kao čepići.

Ljudi s umjereno teškom bolešću koji nisu vezani uz krevet obično rabe kortikosteroide kao što je prednison na usta. Prednison u prilično visokim dozama često dovodi do dramatskog oporavka. Nakon što prednison suzbije upalu kod ulceroznog kolitisa, sulfasalazin, olsalazin ili mesalamin se isto često daju. Postupno se smanjuje doza prednisona i na kraju se prednison ukine. Produženo liječenje kortikosteroidima gotovo redovito uzrokuje nuspojave, iako ih većina nestaje kad se prekine s uzimanjem lijeka. Kada je blagi ili umjereni ulcerozni kolitis ograničen na lijevu stranu debelog crijeva (silazeći kolon) i rektum, mogu se dati klizme s kortikosteroidom ili mesalaminom.

Ako bolest postane teška, osobu se smjesti u bolnicu, a kortikosteroidi daju intravenski. Ljudi s teškim krvarenjem iz rektuma moraju dobiti transfuzije krvi i intravenski tekućine.

Da bi se zadržalo poboljšano stanje bolesnika s ulceroznim kolitisom koji bi inače morali biti na dugotrajnom liječenju kortikosteroidima, rabe se azatioprin i merkaptopurin. Nekim ljudima koji su preživjeli teške napadaje, a nisu reagirali na liječenje kortikosteroidima, davalo se ciklosporin, ali oko polovice tih ljudi konačno treba kirurško liječenje.

Kirurško liječenje

Toksički kolitis je hitno stanje. Istog časa čim liječnik otkrije ili posumnja na prijeteći toksički megakolon, prekida se sa svim lijekovima protiv proljeva, bolesniku ne daje ništa za jelo, kroz nos se uvuče cijev u želudac ili tanko crijevo te pričvrsti uz povremeno izvlačenje, a sve se tekućine, prehrana i lijekovi daju intravenski. Bolesnik se pomno prati s obzirom na pokazatelje peritonitisa ili proboja (ruptura ili puknuće). Ako te mjere nisu uspješne u poboljšanju bolesnikova stanja za 24 do 48 sati, potreban je hitan kirurški zahvat: uklanja se gotovo cijelo ili većina debelog crijeva.

Kada se postavi dijagnoza raka ili se u debelom crijevu nađu prekancerozne promjene kirurški se zahvat radi bez hitnosti. Takav kirurški zahvat može se napraviti i zbog suženja debelog crijeva ili zaostajanja rasta u djece. Najčešći razlog za kirurško liječenje je nepromijenjena kronična bolest koja bi inače osobu napravila invalidom ili kroničnim ovisnikom o visokim dozama kortikosteroida. U rijetkim slučajevima, kirurško liječenje učine potrebnim neki uz kolitis vezani problemi koji nisu crijevni, kao što je pioderma gangrenozum.

Potpuno uklanjanje debelog crijeva i rektuma zauvijek izliječi ulcerozni kolitis. Život s trajnom ileostomom (kirurški napravljena veza između najnižeg dijela tankog crijeva i otvora na trbušnoj stijenci) i ileostomna vrećica tradicionalna su cijena takvog liječenja. Međutim, postoje i različiti drugi postupci, od kojih je najčešći postupak nazvan ileoanalna anastomoza. U tom se postupku uklanja debelo crijevo i većina rektuma, a od tankog crijeva napravi mali rezorvoar i pričvrsti na preostali rektum upravo iznad anusa. Taj postupak održava zadržavanje stolice, iako se mogu pojaviti neke komplikacije, kao što je upala rezervoara.