Rak debelog crijeva i rektuma

U zapadnim zemljama, rak debelog crijeva i rektuma (kolorektalni rak) je drugi najčešći tip raka i drugi vodeći uzrok smrti od raka. Incidencija raka debelog crijeva i rektuma počinje rasti u dobi od 40 godina, a vrh dosegne u dobi između 60 i 75 godina. Rak debelog crijeva (rak kolona) je češći u žena; rak rektuma je češći u muškaraca. Oko 5% ljudi s rakom debelog crijeva ili rektuma imaju istodobno više od jednoga raka debelog crijeva i rektuma.

Osobe s obiteljskom anamnezom raka debelog crijeva imaju sami po sebi veći rizik od nastajanja raka. Rizik od raka debelog crijeva povećavaju i obiteljska anamneza o obiteljskoj polipozi ili sličnoj bolesti. Osobe s ulceroznim kolitisom ili Crohnovom bolešću imaju veći rizik razvoja raka. Rizik je povezan s dobi osobe u početku bolesti i duljinom vremena od kada se osoba razboljela.

Prehrana ima neku ulogu u riziku od raka debelog crijeva, ali se ne zna točno kako utječe na rizik. Po čitavom svijetu ljudi s najvećim rizikom žive u gradovima i jedu hranu tipičnu za dobrostojeće zapadnjake. Takva je hrana s niskim sadržajem vlakana a sadrži mnogo životinjskih bjelančevina, masti i prerađenih ugljikohidrata kao što je šećer. Čini se da se rizik smanjuje hranom bogatom kalcijem, vitaminom D i povrćem kao što je prokulica, kelj i brokula. Čini se da i svakodnevno uzimanje acetilsalicilne kiseline (aspirina) smanjuje rizik od raka debelog crijeva, ali se ta mjera ne može preporučiti dok se ne prikupi više podataka.

Rak debelog crijeva obično počinje oteklinom nalik na dugme na površini crijevne sluznice ili na polipu. Kako rak raste, počinje prodirati u crijevnu stijenku. Može prodirati i u susjedne limfne čvorove. Budući da krv iz crijevne stijenke ide u jetru, rak debelog crijeva se obično širi (metastazira) u jetru ubrzo nakon što se proširi u obližnje limfne čvorove.

Simptomi i dijagnoza

Rak debelog crijeva i rektuma raste polagano i prođe dugo vremena dok se dovoljno proširi da uzrokuje simptome. Simptomi ovise o tipu, sijelu (lokalizaciji) i proširenosti raka. Desno (uzlazno) debelo crijevo ima veći promjer i tanku stijenku. Kako mu je sadržaj tekuć, ne dolazi do začepljenja nego tek u kasnom stadiju raka. Tumor u uzlaznom debelom crijevu može se tako povećati da ga liječnik može napipati kroz trbušnu stijenku. Ipak, jedini simptomi koje osoba ima su umor i slabost zbog teške anemije. Lijevo (silazno) debelo crijevo ima manji promjer i deblju stijenku, a stolica je polučvrsta. Rak ima sklonost zaokružiti taj dio debelog crijeva, uzrokujući naizmjence zatvor stolice (opstipacija) i njeno često pražnjenje (dijareja). Budući da je silazno debelo crijevo uže i stijenka mu je deblja, rak će vjerojatnije ranije uzrokovati začepljenje. Osoba može tražiti liječničku pomoć zbog grčevite trbušne boli ili teške trbušne boli i zatvora stolice. Stolica može biti isprugana ili pomiješana s krvlju, ali često se krv ne može vidjeti; da bi je se otkrilo potrebna je laboratorijska pretraga stolice na okultno (skriveno) krvarenja.

Većina rakova krvari, obično polako. Kod raka rektuma, najčešći prvi simptom je krvarenje za vrijeme pražnjenja crijeva. Kadgod rektum krvari, pa i ako se za osobu zna da ima hemeroide ili divertikulsku bolest, liječnici uzimaju u obzir rak. Uz rak rektuma osoba može imati bolna pražnjenja crijeva i osjećaj da se rektum nije u potpunosti ispraznio. Sjedenje može biti bolno. Međutim, osoba obično ne osjeća bol od samog raka kao takvog sve dok se ne proširi na tkivo izvan rektuma.

Kao i kod drugih vrsta raka, ranoj dijagnozi raka debelog crijeva i rektuma pomažu redovite pretrage probira (pretraživanje ili skrining). Stolicu se jednostavno i jeftino može ispitati na mikroskopske količine krvi. Da se pomogne u osiguranju točnih rezultata pretrage, osoba 3 dana prije davanja uzorka stolice jede hranu s bogatim sadržajem vlakana, bez crvenog mesa. Ako taj test pretraživanja ukaže na mogućnost raka, traže se daljnje pretrage.

Prije endoskopije, crijevo se isprazni, često uporabom jakih laksativa i nekoliko klizmi. Savitljivim, fiberoptičkim sigmoidoskopom može se vidjeti oko 65% rakova debelog crijeva i rektuma. Ako se vidi polip koji bi mogao biti maligan (zloćudan), čitavo se debelo crijevo ispita kolonoskopom koji ima veći doseg. Neke novotvorine koje se čine kancerogene uklanjaju se kirurškim instrumentima kroz kolonoskop; ostale novotvorine treba ukloniti prilikom redovitog kirurškog zahvata.

U postavljanju dijagnoze mogu biti od pomoći pretrage krvi. U 70% osoba s rakom debelog crijeva i rektuma postoje visoke razine karcinoembrionalnog antigena. Ako su razine karcinoembrionalnog antigena visoke prije operacije zbog uklanjanja raka, nakon operacije mogu postati niske. U tom slučaju, treba ih mjeriti u idućim kontrolnim pregledima. Porast razine govori da se rak povratio. Druga su dva antigena, CA 199 i CA 125, slična karcinoembrionalnom i mogu se također mjeriti.

Liječenje i prognoza

Glavni postupak kod karcinoma debelog crijeva i rektuma je kirurško uklanjanje velikog odsječka zahvaćenog crijeva i pridruženih limfnih čvorova. Oko 70% osoba s rakom debelog crijeva i rektuma dobri su kandidati za operaciju. U 30% onih koji zbog slabog zdravlja ne mogu podnijeti operaciju, neki se tumori mogu ukloniti elektrokoagulacijom. Taj postupak može ublažiti simptome i produžiti život, ali izlječenje nije vjerojatno.

U većini slučajeva raka debelog crijeva, odsječak s karcinomom se kirurški uklanja, a preostali krajevi spoje. Kod rektalnog raka, vrsta operacije ovisi o tome koliko je rak udaljen od anusa i kako je duboko urastao u crijevnu stijenku. Potpuno uklanjanje rektuma i anusa ostavlja osobu s trajnom kolostomom (kirurški napravljen otvor između debelog crijeva i trbušne stijenke). Kod kolostome se sadržaj debelog crijeva ispražnjava kroz trbušnu stijenku u vrećicu, nazvanu kolostomska vrećica. Ako je moguće, uklanja se samo dio rektuma, ostavljajući patrljak rektuma i anus netaknutima. Tada se patrljak rektuma spoji sa završetkom debelog crijeva. Terapija zračenjem nakon kirurškog uklanjanja vidljivog raka rektuma može pomoći u nadgledanju rasta bilo kojeg rezidualnog tumora, odgoditi recidiv i povećati šansu preživljenja. Osobe s rakom rektuma i jedan do četiri karcinomski promijenjenih limfnih čvorova imaju najviše koristi od kombinacije zračenja i kemoterapije. U osoba s više od četiri karcinomski promijenjena limfna čvora to je liječenje manje učinkovito.

Kada se rak debelog crijeva i rektuma proširio i nije vjerojatno da će se moći liječiti samo operacijom, kemoterapija fluorouracilom i levamisolom nakon operacije može osobi produžiti život, ali je izlječenje još uvijek rijetko. Kada se rak debelog crijeva i rektuma proširio tako jako da se čitav ne može ukloniti, olakšati simptome može operacija u cilju smanjenja začepljenja crijeva. Međutim, tipično je vrijeme preživljavanja samo oko 7 mjeseci. Kada se rak proširio samo na jetru, kemoterapeutici se mogu uštrcati izravno u arteriju koja snabdijeva jetru. Mala crpka koju se operacijom smjesti ispod kože ili vanjska crpka koju se nosi na pojasu, omogućuje osobi da za vrijeme liječenja bude pokretna. Premda skupo, to liječenje može donijeti više koristi nego obična kemoterapija; međutim, potrebna su daljnja istraživanja. Kada se rak proširio izvan jetre, taj postupak nema prednosti.

Nakon što se rak debelog crijeva i rektuma kirurški potpuno ukloni, većina stručnjaka preporučuje godišnje dva do pet pregleda preostalog crijeva uporabom kolonoskopije. Ako te pretrage ne otkriju nikakav rak, osoba nakon toga obično nastavlja s kontrolnim pretragama svake 2 do 3 godine.