Gastritis

Gastritis je upala želučane sluznice.

Sluznica želuca je otporna na nadražaj i obično može podnijeti vrlo jaku kiselinu. Ipak, ona može biti nadražena i upaljena zbog nekoliko razloga.

Bakterijski gastritis je obično posljedica infekcije organizmima Helicobacter pylori (bakterije koje rastu na stanicama želučane sluznice koje luče sluz). Ne zna se da bilo koja druga bakterija raste u normalno kiselom želucu, ali, ako želudac ne stvara kiselinu, može doći do rasta mnogih tipova bakterija. Takav bakterijski rast može uzrokovati povremeni ili trajni gastritis.

Akutni gastritis izazvan stresom, najteži tip gastritisa, uzrokovan je iznenadnom teškom bolešću ili vrijedom. Oštećenje čak ni ne mora biti u želucu. Na primjer, tipični su uzroci teške opekline i ozljede s jakim krvarenjem.

Kronični erozivni gastritis može nastati zbog tvari koje nadražuju kao što su lijekovi, naročito acetilsalicilna kiselina (aspirin) i drugi nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID–engl. NonSteroidal AntiInflammatory Drug), Crohnova bolest, bakterijske i virusne infekcije. U tom tipu gastritisa, koji nastaje polako u ljudi koji su inače zdravi, može doći do krvarenja i nastajanja vrijedova. Najčešći je u ljudi koji prekomjerno piju alkoholna pića.

Virusni ili gljivični gastritis nastaje u ljudi s dugotrajnom bolešću ili s oslabljenim imunološkim sustavom.

Eozinofilni gastritis može nastati zbog alergijske reakcije na infestaciju crvima. U tom tipu gastritisa se u želučanoj stijenci nakupljaju eozinofili (podvrsta bijelih krvnih stanica).

Atrofični gastritis nastaje kada sluznicu želuca napadnu protutijela, pa postane vrlo tanka i gubi mnoge ili čak sve stanice koje izlučuju kiselinu i enzime. To stanje obično nastaje u starijih ljudi. Postoji sklonost nastajanja u osoba kojima je odstranjen dio želuca (postupak koji se zove djelomična gastrektomija). Atrofični gastritis može uzrokovati pernicioznu anemiju, jer dolazi do poremećaja apsorpcije vitamina B12 iz hrane.

Ménétrierova bolest je oblik gastritisa nepoznata uzroka. Kod te bolesti želučana stjenka postaje zadebljana, s velikim naborima, povećanim žlijezdama i cistama ispunjenima tekućinom. Oko 10% ljudi s Ménétrieorovom bolesti dobije rak želuca.

Gastritis s plazma stanicama je drugi oblik gastritisa nepoznata uzroka. Kod te se bolesti u želučanoj stijenci i drugim organima nakupljaju plazma stanice (vrsta bijelih krvnih stanica).

Progutane korozivne tvari, kao što su tekućine za čišćenje, ili primljena visoka doza zračenja, na primjer, tijekom liječenja rendgenskim zrakama, mogu također uzrokovati gastritis.

Simptomi

Simptomi su različiti, ovisno o tipu gastritisa. Općenito govoreći, osoba s gastritisom ima poremećaj probave i nelagodu u gornjem dijelu trbuha.

Kod akutnog gastritisa izazvanog stresom osnovna bolest, ozljeda ili opeklina obično prekriva želučane simptome. Međutim, u gornjem dijelu trbuha može doći do blage nelagode. Ubrzo nakon ozljede u želučanoj se sluznici mogu razviti mala nagnječenja. Za nekoliko sati ta se oštećenja mogu pretvoriti u vrijedove (ulkuse). Ako se osoba brzo oporavi od ozljede, ti vrijedovi i gastritis mogu iščeznuti. Ako se osoba ne oporavi i ostaje dalje bolesnom, vrijedovi se mogu povećati i početi krvariti, obično 25 dana nakon ozljede. Uslijed krvarenja stolica može postati crna poput katrana, želučana tekućina crveno obojena, a ako je krvarenje jako teško može dovesti do pada krvnog tlaka. Krvarenje može biti masivno―i smrtno.

Simptomi kroničnog erozivnog gastritisa uključuju blagu mučninu i bol u gornjem dijelu trbuha. Međutim, mnogi ljudi kao što su na primjer oni koji dugo uzimaju acetilsalicilnu kiselinu (aspirin), nemaju boli. Neki ljudi mogu dobiti simptome nalik vrijedu, uključujući bol na prazan želudac. Ako gastritis dovede do krvarenja iz želučanih vrijedova, simptomi mogu uključiti crnu stolicu poput katrana (melena) ili povraćanje krvi (hematemeza) odnosno djelomično probavljenu krv koja sliči talogu crne kave.

Kod eozinofilnog gastritisa bol u trbuhu i povraćanje mogu biti posljedica suženja ili začepljenja želučanog otvora u dvanaesniku.

Kod Ménétrierove bolesti najčešći simptom je bol u želucu. Rjeđi su gubitak apetita, mučnina, povraćanje i gubitak težine. Krvarenje iz želuca je rijetko. Gubitak bjelančevina iz upaljene želučane sluznice može biti uzrok zadržavanja tekućine i tkivnih oteklina (edem). Te izgubljene bjelančevine miješaju se sa želučanim sadržajem i uklanjaju iz tijela.

Kod gastritisa s plazma stanicama se zajedno s kožnim osipom i proljevom mogu pojaviti želučana bol i povraćanje.

Gastritis izazvan zračenjem (radijacijski gastritis) uzrokuje bol, mučninu i žgaravicu uslijed upale a katkada zbog razvoja želučanih vrijedova. Vrijedovi mogu probiti želučanu stijenku, izliti želučani sadržaj u trbušnu šupljinu uzrokujući peritonitis (upala potrbušnice) i izvanredno jaku bol. Teška novonastala bolest očituje se tvrdim trbuhom, te zahtijeva hitni kirurški zahvat. U rijetkim slučajevima nakon liječenja zračenjem ožiljkavanje sužuje izlaz iz želuca uzrokujući bol u trbuhu i povraćanje. Zračenje može oštetiti zaštitnu želučanu sluznicu pa bakterije mogu navaliti u želučanu stijenku uzrokujući nagli, teški i izvanredno bolni oblik gastritisa.

Dijagnoza

Liječnici posumnjaju na gastritis kada bolesnik ima bol u gornjem dijelu trbuha s mučninom i žgaravicom. Ako simptomi potraju, pretrage često i nisu potrebne i liječenje započinje na temelju najvjerojatnijeg uzroka.

Ako liječnik nije siguran o čemu se radi, želudac može biti potrebno pregledati uz pomoć endoskopa (fiberoptička cijev koja se uvodi preko usta) . Ako je potrebno, liječnik može učiniti i biopsiju (uzeti uzorak sluznice želuca za mikroskopsku pretragu).

Ako gastritis ne prestaje ili se ponavlja, liječnik traži uzrok kao što je infekcija te razmatra prehranu, lijekove i pića koje osoba uzima. Bakterijski gastritis se može dijagnosticirati biopsijom. Mnogi ljudi s bakterijskim gastritisom imaju protutijela na uzročne bakterije, koja se mogu otkriti krvnim testovima.

Liječenje

Mnogi liječnici liječe infekciju s Helicobacter pylori, ako je simptome izazvao taj uzročnik. Infekcija se može obuzdati ili ukloniti bizmutom i antibioticima, kao što su amoksicilin i metronidazol. Uklanjanje Helicobacter pylori iz želuca katkada može biti teško.

Većina ljudi s akutnim gastritisom izazvanim stresom potpuno se oporave kada se obuzda uzročna bolest, ozljeda ili krvarenje. Međutim, 2% ljudi u jedinicama intenzivne skrbi ima zbog tog stanja teško krvarenje koje je često smrtno. Zbog toga liječnici nastoje spriječiti akutni gastritis izazvan stresom nakon kakve teške bolesti, ozljede ili teških opeklina. Antacidi (koji smanjuju ili zaustavljaju stvaranje želučane kiseline) obično se daju nakon kirurškog zahvata i u jedinicama intenzivne skrbi da se spriječi odnosno liječi akutni gastritis izazvan stresom.

Kod ljudi s teškim krvarenjem zbog stresnog gastritisa primjenjivao se široki spektar različitih terapijskih shema. Međutim, samo mali broj poboljšava prognozu: takvo krvarenje može biti smrtno. Transfuzije krvi mogu zapravo krvarenje pogoršati. Mjesto krvarenja može se privremeno pri endoskopiji toplinski zabrtviti, ali krvarenje će opet početi ako se ne ukloni uzrok bolesti. Ako se krvarenje nastavlja, u odgovarajućoj se krvnoj žili može izazvati zgrušavanje ili se u cilju spašavanja života može ukloniti čitav želudac.

Kronični erozivni gastritis može se liječiti antacidima. Osoba mora izbjegavati neke lijekove (npr. acetilsalicilnu kiselinu i druge nesteroidne protuupalne lijekove) i hranu koja nadražuje. Dražeje acetilsalicilne kiseline (aspirina) uzrokuju manje vrijedove nego tablete. Misoprostol vjerojatno smanjuje rizik od vrijedova uzrokovanih nesteroidnim protuupalnim lijekovima.

Osoba s eozinofilnim gastritisom treba za olakšavanje suženog izlaza iz želuca kortikosteroide ili kirurški zahvat.

Atrofični gastritis se ne može liječiti. Većina ljudi s tom smetnjom mora uzimati dodatne injekcije vitamina B12.

Ménétrierova bolest se može liječiti uklanjanjem dijela želuca ili čitavog želuca, ali nijedna terapija lijekovima nije učinkovita.

Gastritis s plazma stanicama može se liječiti preparatima protiv vrijeda (antiulkusni lijekovi) koji prekidaju lučenje želučane kiseline.

U ovom poglavlju: