Kronični pankreatitis

Kronični pankreatitis je dugotrajna upala gušterače.

U SADu je najčešći uzrok kroničnog pankreatitisa alkoholizam. Ostali uzroci uključuju prirođenu sklonost i začepljenje pankreatičkog voda uslijed suženja voda ili raka gušterače. Rijetko, epizoda teškog akutnog pankreatitisa uzrokuje takvo suženje pankreatičkog voda da nastane kronični pankreatitis. U mnogo slučajeva uzrok kroničnog pankreatitisa nije poznat.

U tropskim zemljama (npr. Indija, Indokina i Nigerija) kronični pankreatitis nepoznata uzroka u djece i mlađih osoba može dovesti do šećerne bolesti i taloženja kalcija u gušterači. Početni su simptomi najčešće posljedica šećerne bolesti.

Simptomi

Simptomi kroničnog pankreatitisa općenito se pojavljuju u dva oblika. U jednom od njih osoba ima stalnu bol u sredini trbuha, čija se jačina mijenja. U drugom, osoba ima epizode pankreatitisa koji se javlja na mahove sa simptomima sličnima onima blagog do umjereno akutnog pankreatitisa. Bol je katkada jaka i traje mnogo sati ili nekoliko dana. U bilo kojem obliku, kako kronični pankreatitis napreduje, stanice koje luče probavne enzime polako propadaju pa se na kraju bol i ne javlja.

Sa smanjenjem broja probavnih enzima hrana se manjkavo apsorbira i osoba ima obilne smrdljive stolice. Stolica je svjetla i masna pa čak može sadržavati uljne kapljice. Slaba apsorpcija dovodi do gubitka težine. Konačno mogu biti oštećene stanice gušterače koje luče inzulin što postupno dovodi do šećerne bolesti.

Dijagnoza

Liječnik sumnja na kronični pankreatitis zbog simptoma ili anamneze o napadajima akutnog pankreatitisa. Pretrage krvi su u dijagnostici kroničnog pankreatitisa manje korisne nego kod akutnog, ali mogu ukazivati na povišene razine amilaze i lipaze. Pretrage krvi se mogu rabiti i za provjeru razine glukoze (vrsta šećera) u krvi, koja može biti povišena.

Rendgenogram trbuha i ultrazvuk mogu pokazati kamence u gušterači. Endoskopska retrogradna pankreatografija (rendgenska tehnika koja pokazuje građu pankreatičkih vodova) može ukazati na prošireni vod, suženi vod ili kamence u vodu. Kompjutorizirana tomografija (CT) može ukazati na te nenormalnosti kao i na veličinu, oblik i tkivo gušterače. I za razliku od endoskopske retrogradne pankreatografije, kod CTa se ne treba koristiti endoskop.

Liječenje

Tijekom napadaja bitno je izbjegavati alkohol. Gušteraču i tanko crijevo mogu odmoriti izbjegavanje svake hrane i primanje samo tekućina intravenski, a to može ublažiti postojeću bol i spriječiti razbuktavanje novih bolova. Međutim, često su potrebni narkotički analgetici da olakšaju bol.

Kasnije se može uzimanjem 45 obroka dnevno, koji sadrže malo masti i bjelančevina a mnogo ugljikohidrata, smanjiti učestalosti i jačina boli. Osoba treba i nadalje izbjegavati alkohol. Ako se bol nastavlja, liječnik traži komplikacije kao što su upalna nakupina u glavi gušterače ili pseudocista. Upalna nakupina može zahtijevati kirurški zahvat; pankreatička pseudocista, koja svojim proširivanjem uzrokuje bol, mora se osloboditi pritiska.

Ako osoba ima stalnu bol, a nema komplikacija, obično liječnik injicira živce iz gušterače da onemogući dopiranje impulsa boli do mozga. Ako taj postupak bude bezuspješan, može se intervenirati kirurški. Na primjer, kada je proširen pankreatički vod, stvaranje premosnice iz gušterače u tanko crijevo olakšava bol u oko 7080% bolesnika. Kada vod nije proširen, morati će se možda ukloniti dio gušterače. Ako je većina bolesnog procesa u repu gušterače (najudaljeniji dio od dvanaesnika), može ga se ukloniti. Ako je uključena glava gušterače, može je se ukloniti zajedno s dvanaesnikom. Te operacije mogu olakšati bol u 6080% bolesnika. Kod alkoholičara u apstinenciji djelomično uklanjanje gušterače vrši se samo onda, ako se oni mogu liječiti od šećerne bolesti, koja će nastati nakon kirurškog zahvata.

Uzimanje tableta i kapsula koje sadrže ekstrakte pankreatičkih enzima zajedno s jelom može stolice učiniti manje masnima i poboljšati apsorpciju hrane, ali se ti problemi rijetko uklanjaju. Ako je potrebno, s pankreatičkim enzimima može se dati tekući antacid ili neki H2 blokator. Uz takvo liječenje osoba obično dobije nešto na težini, ima manji broj stolica, nema više uljnih kapljica u stolici i općenito se osjeća bolje. Ako su te mjere neučinkovite, osoba može nastojati smanjiti uzimanje masti. Može biti potreban i dodatak u masti topljivih vitamina (A, D i K).