Ugrizi otrovnih zmija
U Sjedinjenim Državama živi oko 25 vrsta zmija otrovnica. Tu se ubrajaju rupičaste otrovnice (čegrtuše, američke riđovke i otrovne vodene mokasine), šarene otrovnice s Juga Sjedinjenih Država i nekoliko vrsta otrovnih zmija kolubrina. Premda u Sjedinjenim Državama svake godine zmije ugrizu 45.000 ljudi, prijavi se manje od 8000 ugriza otrovnih zmija, a manje od 15 osoba umre. Najviše umiru djeca, stariji, ljudi koji se nisu liječili ili se nisu odgovarajuće liječili, te ljudi koji pripadaju religioznim sektama čiji članovi rukuju otrovnim zmijama. Na čegrtuše otpada 70% otrovnih ugriza u Sjedinjenim Državama i gotovo svi smrtni slučajevi. Na američke riđovke, a u manjoj mjeri na otrovne vodene mokasine, otpada većina preostalih ugriza zmija otrovnica. Šarene otrovnice s Juga SADa uzrokuju manje od 1% svih ugriza. Na uvezene zmije nađene u zoološkim vrtovima, farmama zmija i amaterskim ili profesionalnim zbirkama otpada oko 15 ugriza godišnje.
Ugriz zmije otrovnice ne dovede uvijek do otrovanja zmijskim otrovom. Otrov se ne uštrca u oko 25% svih ugriza rupičastih zmija i u oko 50% ugriza kobre ili šarene otrovnice (koraljne zmije). Zmijski otrov je složena smjesa koja sadrži mnogo bjelančevina koje potiču štetne reakcije. Zmijski otrov može neposredno ili posredno djelovati na svaki važniji organski sustav u tijelu.
Otrov čegrtuša i drugih rupičastih zmija oštećuje tkivo oko ugriza, dovodi do promjena u krvnim stanicama, sprječava zgrušavanje krvi i oštećuje krvne žile dovodeći do njihova propuštanja. Zbog tih promjena mogu nastati unutarnje krvarenje i zatajenje srca, disanja i bubrega. Otrov koraljnih zmija djeluje na aktivnost živčanog sustava, ali uzrokuje malo oštećenje tkiva oko ugriza.
Simptomi i dijagnoza
Simptomi otrovanja koje izaziva rupičasta zmija vrlo su različiti oviseći o veličini i vrsti zmije, količini i toksičnosti uštrcanog otrova, mjestu ugriza, dobi i veličini žrtve i postojanju drugih medicinskih problema. Većina je ugriza na šaci ili stopalu. Obično ugrizi čegrtuša, američkih riđovki i otrovne američke mokasine uzrokuju bol odmah nakon uštrcavanja otrova; unutar 10 minuta dolazi do oticanja. Ti simptomi rijetko kasne više od 20 do 30 minuta. Bol može biti različita od blage do teške. Dijagnoza otrovnog ugriza može se postaviti na temelju otiska zmijskog zuba, crvenila, boli, oteknuća i, među drugim simptomima, trnjenja i umrtvljenosti ručnih ili nožnih prstiju ili oko ustiju. Pri ugrizu nekih vrsta čegrtuša zabilježen je metalni ili gumasti okus u ustima.
Ako se ne liječi, oteknuće može napredovati unutar nekoliko sati zahvaćajući cijelu nogu ili ruku. Područni limfni čvorovi mogu također oteći i postati bolni. Drugi simptomi uključuju povišenu temperaturu, tresavicu, opću slabost, brze slabe srčane otkucaje, sklonost nesvjestici, znojenje, mučninu i povraćanje. Mogu se razviti poteškoće pri disanju, naročito nakon ugriza Mojave čegrtuše. Žrtva može imati glavobolju, zamagljen vid, spuštene vjeđe i suha usta.
Umjereno ili teško otrovanje zbog ugriza rupičastih zmija uzrokuje kožne podljeve koji se mogu pojaviti 3 do 6 sati nakon ugriza. Koža oko ugriza postaje napeta i promijeni boju; oko mjesta ugriza mogu se unutar 8 sati stvoriti mjehurići i često se ispuniti krvlju. Ako se osobu ne liječi oko ugriza može doći do propadanja tkiva s krvnim ugrušcima koji nastaju u okolici krvnih žila.
Otrov mnogih otrovnih rupičastih zmija, posebno, čegrtuša, sprječava zgrušavanje krvi; desni mogu krvariti, a krv se može pojaviti u povraćenom sadržaju, stolici i mokraći. Rezultati pretraga krvi, koje procjenjuju zgrušavanje, mogu biti nenormalni a broj krvnih pločica (krvni sastojci potrebni za zgrušavanje) mogu se znatno smanjiti.
Ugrizi koraljnih zmija obično uzrokuju malu bol, ako je uopće uzrokuju i oteknuće. Glavne simptome uzrokuju promjene u živčanom sustavu. Područje oko ugriza može trnuti, a okolni mišići mogu oslabiti. Nakon toga može doći do neusklađenosti mišića i opće slabosti. Drugi simptomi uključuju smetnje vida i povećano stvaranje sline s poteškoćama govora i gutanja. Kasnije može doći do problema pri disanju koji mogu biti vrlo izraženi.
Liječenje
Otrovni zmijski ugrizi su medicinsko hitno stanje koje odmah mora liječiti. Prije nego se započne s liječenjem, osoblje hitne medicinske službe mora nastojati odrediti je li zmija bila otrovna i je li došlo do uštrcavanja otrova. Ako otrov nije uštrcan, liječenje je isto kao kod ubodnih rana—pomno čišćenje i dopunska doza cjepiva protiv tetanusa.
Osoba koju je ugrizla rupičasta zmija treba što je više moguće mirovati, treba ju utopliti i prebaciti odmah u najbližu medicinsku ustanovu. Ugrizeni ud treba učiniti labavo nepokretnim i držati u položaju iznad razine srca. Prstenje, satove i priljubljenu odjeću treba ukloniti i ne smije se davati stimulacijska sredstva. Iznad ugriza treba unutar 5 minuta primijeniti Sawyerov ekstraktor (naprava koja siše otrov iz mjesta ugriza, napravljen za prvu pomoć) i držati ga na mjestu 30 do 40 minuta dok se osobu vozi u bolnicu.
Antidot otrovu (protuotrov) koji neutralizira toksične učinke otrova je važan dio liječenja većine ugriza. Protuotrov se daje intravenski. Daje se i dopunska doza cjepiva protiv tetanusa, a povremeno su potrebni antibiotici.
Opće liječenje ugriza koraljnih zmija je isto kao i kod ugriza rupičastih zmija. Ako nastanu problemi s disanjem, može biti potrebna pomoć pri disanju. Može biti potreban protuotrov; za ugriz koraljne zmije rabi se specifičan protuotrov.
U svim slučajevima otrovanja zbog ugriza zmije, naročito djece i starijih, treba pitati za savjet Centar za kontrolu otrovanja. Mjesni zoološki vrt ili Centar za otrovanja trebaju biti prva mjesta koja se zove zbog savjeta o liječenju ugriza neke uvezene otrovne zmije. Osoblje na takvim mjestima zna gdje se može nabaviti protuotrov i imaju popis liječnika koji su specijalizirani za liječenje takvih ugriza.