Dehidracija

Dehidracija je manjak vode u tijelu.

Do dehidracije dolazi kada je gubljenje vode iz tijela veće od njenog primitka. Manjak vode obično uzrokuje porast razine natrija u krvotoku. Do dehidracije mogu dovesti povraćanje, proljev, uporaba diuretika (lijekovi koji tjeraju bubrege da izlučuju povećanu količinu vode i soli), prekomjerna toplina, povišena temperatura i smanjeno uzimanje vode iz bilo kojeg razloga. Neke bolesti kao što su šećerna bolest, diabetes insipidus i Addisonova bolest mogu dovesti do dehidracije zbog prekomjernog gubitka vode.

U početku dehidracija potiče centre za žeđ u mozgu, što tjera osobu da pije više tekućine. Ako se uzimanje tekućine ne može oduprijeti gubitku vode, dehidracija postaje veća. Znojenje se smanjuje i stvara se manje mokraće. Voda se pomiče iz prostranog spremišta u stanicama u krvnu struju. Ako se dehidracija nesmanjeno nastavlja, tjelesna tkiva se počinju isušivati. Stanice se počinju skvrčavati i ne funkcioniraju normalno. Moždane stanice su među najosjetljivijim stanicama na dehidraciju pa je tako jedan od glavnih znakova teške dehidracije duševna zbunjenost koja može napredovati do kome.

Pri najčešćim uzrocima dehidracije, kao što su prekomjerno znojenje, povraćanje i proljev, uz vodu se obično gube i elektroliti (naročito natrij i kalij). Zato dehidraciju često prati manjak elektrolita. Kada dođe do manjka elektrolita, voda se ne pomiče lako iz velikih spremišta unutar stanica u krv. Na taj način je količina vode koja se kreće u krvnoj struji još više smanjena. Može doći do pada krvnog tlaka što uzrokuje vrtoglavicu ili osjećaj prijetećeg gubitka svijesti, naročito pri stajanju (ortostatska hipotenzija). Ako se gubitak vode i elektrolita nastavlja, krvni tlak se može opasno sniziti, što može dovesti do šoka i teškog oštećenja mnogih unutarnjih organa kao što su bubrezi, jetra i mozak.

TABLICA 136-1

Postupak opreznog održavanja ravnoteže

Kako bi se održala ravnoteža vode u tijelu sudjeluje nekoliko mehanizama. Jedan od najvažnijih je mehanizam žeđi. Živčane centre duboko u mozgu se potiče kada tijelo treba više vode, što dovodi do osjećaja žeđi. Osjećaj postaje sve jači kako se potreba za vodom povećava, što motivira osobu da pije i nadomjesti potrebnu tekućinu.

Drugi mehanizam za upravljanje količinom vode u tijelu uključuje hipofizu na bazi mozga. Kada u tijelu ima malo vode, hipofiza izlučuje u krvotok tvar koja se zove antidiuretski hormon. Antidiuretski hormon potiče bubrege da zadržavaju vodu koliko god je više moguće.

Kada tijelo nema dovoljno vode, bubrezi je čuvaju, dok se voda automatski pokreće iz velikih spremišta u stanicama u krvnu struju da održi krvni volumen i krvni tlak sve dok se voda ne nadomjesti povećanim primitkom. Kada tijelo ima vode u suvišku, žed se potiskuje i hipofiza stvara vrlo malo antidiuretskog hormona omogućujući bubrezima da izlučuju višak vode mokraćom.

Liječenje

Pri blagoj dehidraciji, potrebno je piti običnu vodu. Međutim, kada je došlo do gubitka i vode i elektrolita, mora se nadoknaditi i sol (naročito natrij i kalij). Aromatična komercijalna pića kao što je Gatorade, napravljena su da nadomjeste soli (elektrolite) koji se gube tijekom jakog opterećenja (napora). Ta se pića mogu rabiti u sprječavanju dehidracije ili za liječenje blage dehidracije. Na isti način djeluje pijenje mnogo tekućina i uzimanje malo dodatne soli za vrijeme ili nakon vježbanja. Ljudi koji imaju problema sa srcem ili bubrezima trebali bi se savjetovati sa svojim liječnikom o sigurnoj nadoknadi tekućina prije nego se upuste u vježbanje.

Ako krvni tlak padne dovoljno da izazove šok ili prijeteći šok, medicinari općenito daju otopine koje sadrže natrijev klorid intravenski. Intravenski se tekućine u početku daju brzo, a nakon toga polaganije kako se popravlja fizičko stanje osobe.

Uvijek treba uzeti u obzir razlog koji je doveo do dehidracije. Na primjer, ako osoba ima proljev, uz nadoknadu tekućina potrebni su lijekovi za liječenje ili zaustavljanje proljeva. Ako bubrezi izlučuju previše vode, jer osoba ima manjak antidiuretskog hormona, kao što može biti pri dijabetesu insipidusu, može biti potrebno dugotrajno liječenje sintetičkim antidiuretskim hormonom. Jednom kada se uzrok dehidracije otkloni, ljude koji se oporavljaju od dehidracije treba motriti kako bi se uvjerili da je davanje tekućine na usta opet dostatno za održanje normalnog sadržaja vode u tijelu (hidracija).