Niske razine kalija

Hipokalijemija (niska razina kalija u krvi) je koncentracija kalija u krvi ispod 3,8 miliekvivalenata (mEq) na litru krvi.

Normalni bubrezi odlično čuvaju kalij. Ako koncentracija kalija u krvi padne prenisko, obično je to zbog toga što bubrezi ne funkcioniraju normalno ili je previše kalija izgubljeno želučanocrijevnim sustavom (zbog povraćanja, proljeva, dugotrajne uporabe laksativa ili polipa debelog crijeva). Budući da mnoge vrste hrane sadrže kalij, hipokalijemija rijetko nastaje uslijed premalog unosa.

Kalij se može gubiti mokraćom iz nekoliko razloga. Daleko najčešći je uporaba nekih vrsta diuretika koji uzrokuju da bubrezi luče prekomjerno natrij, vodu i kalij. Ostali uzroci hipokalijemije su rijetki. Pri Cushingovu sindromu nadbubrežne žlijezde stvaraju prekomjerne količine kortikosteroidnih hormona uključujući aldosteron, hormon koji uzrokuje da bubrezi izlučuju velike količine kalija. Bubrezi izlučuju prekomjerni kalij i u ljudi koji jedu velike količine slatkog korijena (Glycyrrhiza glabra) ili žvaču neke vrste duhana. Osobe s Liddleovim sindromom, Bartterovim sindromom i Fanconijevim sindromom rođene su s rijetkim manama mehanizma bubrega za čuvanje kalija.

Neki lijekovi kao što su inzulin i lijekovi protiv astme (antiastmatici) albuterol, terbutalin i teofilin, povećavaju pomak kalija u stanice i mogu dovesti do hipokalijemije. Međutim, primjena tih lijekova je rijetko jedini uzrok hipokalijemije.

Simptomi

Blago sniženje koncentracije kalija u krvi obično uopće ne uzrokuje simptome. Teži manjak (razine ispod 3,0 mEq na litru krvi) može uzrokovati mišićnu slabost, trzaje i čak paralizu. Srce može razviti nepravilne ritmove (aritmija), naročito u ljudi s bolestima srca. Zbog toga je hipokalijemija naročito opasna u onih koji uzimaju lijek digoksin.

Liječenje

Kalij se obično može nadoknaditi relativno jednostavno jedenjem hrane bogate kalijem ili uzimanjem kalijevih soli (kalijev klorid) na usta. Zbog toga što kalij može nadraživati želučanocrijevni sustav, dodaci kalija se daju s hranom radije nekoliko puta na dan u malim dozama nego u jednoj velikoj dozi.

Većina ljudi koji uzimaju diuretike ne trebaju dodatke kalija. Ipak, liječnici s vremena na vrijeme provjeravaju koncentraciju kalija u krvi tako da se, ako je potrebno način davanja lijeka može promijeniti.

Kada je manjak kalija velik, kalij se može dati intravenski. To se radi oprezno i u pravilu samo u bolnici kako bi se izbjeglo preveliko povišenje koncentracije kalija u krvi.

Visoke razine kalija

Hiperkalijemija (visoka razina kalija u krvi) je koncentracija kalija u krvi viša od 5,0 miliekvivalenata (mEq) na litru krvi.

U pravilu je visoka koncentracija kalija u krvi opasnija od niske. Koncentracija kalija iznad 5,5 mEq na litru krvi počinje zahvaćati električki provodni sustav srca. Ako se koncentracija u krvi nastavlja povećavati, srčani ritam postaje nenormalan i srce može prestati kucati.

Hiperkalijemija obično nastaje kao posljedica nedovoljnog izlučivanja kalija bubrezima. Vjerojatno je najčešći uzrok blage hiperkalijemije uporaba lijekova koji blokiraju izlučivanje kalija preko bubrega, kao što su triamteren, spironolakton i inhibitori enzima konvertaze angiotenzina (tzv. ACE inhibitori). Hiperkalijemiju može uzrokovati i Addisonova bolest pri kojoj nadbubrežne žlijezde ne proizvode dovoljne količine hormona koji potiče bubrege na izlučivanje kalija. Addisonova bolest postaje sve češći uzrok hiperkalijemije jer sve više ljudi s AIDSom ima probleme sa svojim nadbubrežnim žlijezdama.

Djelomično ili potpuno zatajenje bubrega može imati za posljedicu tešku hiperkalijemiju. Tako ljudi sa slabom bubrežnom funkcijom u pravilu moraju izbjegavati hranu s visokim sadržajem kalija.

Hiperkalijemija može nastati i kada se velika količina kalija naglo oslobodi iz spremišta u stanicama. To se može dogoditi ako je razorena velika količina mišićnog tkiva (kao kod ozljeda s nagnječenjem tkiva), ako osoba ima tešku opeklinu ili ako se predozirala kokainom. Nagli prodor kalija u krvnu struju može nadmašiti sposobnost bubrega da ga izluče pa uslijed toga nastaje po život opasna hiperkalijemija.

Simptomi

Blaga hiperkalijemija uzrokuje malo simptoma, ako ih uopće uzrokuje. Obično se hiperkalijemija najprije dijagnosticira rutinskim pretragama krvi ili kada liječnik primijeti promjene u elektrokardiogramu. Katkada se pojavljuju simptomi kao što su nepravilni srčani otkucaji (aritmija); nepravilni srčani otkucaji mogu se osjetiti kao palpitacije.

TABLICA 137-4

Izvori kalija

• Pripravci kalija

• Zamjene za sol (kalijev klorid)

• Banane

• Rajčice

• Naranče

• Lubenice

• Krumpir i slatki krumpir

• Špinat, repa, različite vrste kelja i drugo zeleno lisnato povrće

• Većina vrsti graška i graha

Liječenje

Hitno liječenje je bitno kada koncentracija kalija u krvi poraste iznad 5 mEq na litru u osobe sa slabom bubrežnom funkcijom ili iznad 6 mEq na litru u nekoga s normalnom bubrežnom funkcijom. Kalij se može iz tijela ukloniti preko želučanocrijevnog sustava ili preko bubrega ili dijalizom. Kalij se može ukloniti izazivanjem proljeva i gutanjem pripravaka koji sadrže smolu koja apsorbira kalij. Ta smola se ne resorbira iz želučanocrijevnog sustava tako da kalij odlazi iz tijela stolicom. Ako bubrezi osobe funkcioniraju, da se povisi izlučivanje kalija može se dati diuretik.

Kada je potrebno još brže liječenje, osobi se može dati intravenski otopina koja sadrži kalcij, glukozu ili inzulin. Kalcij pomaže zaštititi srce od učinaka visokog kalija, ali taj učinak traje samo nekoliko minuta. Glukoza i inzulin vuku (pomiču) kalij iz krvi u stanice i na taj način snizuju koncentraciju u krvi. Ako te mjere ne uspiju ili ako osoba ima zatajenje bubrega, može zatrebati dijaliza.