Tkivna podudarnost

Presađivanje tkiva i organa s jedne osobe na drugu je složeni postupak. Imunološki sustav normalno napada i uništava strano tkivo (problem poznat pod nazivom “odbacivanje presatka ili transplantata”). Darovano tkivo mora biti što je moguće sličnije tkivu primaoca, kako bi jačina reakcije odbacivanja bila što blaža.

Za što veću podudarnost tkiva, liječnici određuju tipove tkiva i davaoca i primaoca. Antigeni (tvari sposobne izazvati imunološki odgovor) se nalaze na površini svake stanice tijela; kada osoba primi presađeno tkivo, antigeni na presađenom tkivu dižu uzbunu u tkivu primaoca da se radi o stranom tkivu. Tri specifična antigena na površini crvenih krvnih stanica―A, B i Rh antigeni―određuju hoće li krv biti prihvaćena ili odbačena. To je i razlog zbog kojega se krvne grupe dijele na osnovi tih triju antigena. Druga tkiva nose još različitije antigene što omogućuje još detaljnije određivanje podudarnosti. Skupina antigena nazvana humani leukocitni antigeni (HLA) je najvažnija prilikom presađivanja svih tkiva osim crvenih krvnih stanica. Što se bolje podudaraju HLA antigeni, veća je vjerojatnost da će presađivanje biti uspješno. Međutim, stručnjaci još raspravljaju koliko se dobiva iz određivanja podudarnosti, osobito kod presađivanja jetre.

Općenito, prije nego što se organ presadi, tkiva iz davaoca i primaoca pregledavaju se kako bi se utvrdio HLA tip. Kod identičnih (jednojajčanih) blizanaca, HLA antigeni su potpuno jednaki. Kod roditelja i većine braće i sestara, neki HLA antigeni su jednaki, a neki se razlikuju. Jedan od četiri para blizanaca dijeli jednake HLA antigene i u tome su podudarni. Kod ljudi iz različitih obitelji, tek poneki HLA antigeni su jednaki.