Presađivanje gušterače

Presađivanje gušterače izvodi se samo kod nekih ljudi sa šećernom bolešću. Za razliku od presađivanja drugih organa, ne radi se o posljednjem pokušaju spašavanja života, već je to postupak usmjeren na sprječavanje komplikacija šećerne bolesti te osobito na kontroliranje razine šećera u krvi na učinkovitiji način nego što je to moguće svakodnevnim i višekratnim injekcijama inzulina. Eksperimentalna proučavanja ukazuju na to kako presađivanje gušterače može usporiti ili poništiti komplikacije šećerne bolesti. Međutim, presađivanje gušterače nije odgovarajuće za većinu dijabetičara; općenito je ono rezervirano za one čija se razina šećera u krvi teško može kontrolirati i one u kojih se još nisu razvile teške komplikacije.

Više od polovice ljudi koji su podvrgnuti presađivanju gušterače zbog šećerne bolesti, imaju nakon toga normalnu razinu šećera u krvi, često i bez korištenja inzulina. Međutim, primaoc nove gušterače mora primati imunosupresivne lijekove, što povećava opasnost od infekcije i drugih komplikacija. Prema tomu, rizik uzimanja inzulina i ne baš idealne kontrole šećerne bolesti zamjenjuje se za opasnost koju donosi imunosupresija, ali uz bolju kontrolu šećerne bolesti. Zbog opasnosti od imunosupresije većina presađivanja gušterače izvedena je u ljudi sa šećernom bolešću koji su ionako trebali presađivanje bubrega zbog njegovog zatajenja.

Znanstvenici istražuju mogućnosti presađivanja samo onih stanica gušterače koje stvaraju inzulin (stanice otočića gušterače), umjesto presađivanja cijele gušterače. Premda su rezultati za sada ohrabrujući, cijeli je postupak još u eksperimentalnoj fazi.