Presađivanje bubrega

Za ljude, čiji bubrezi ne rade, presađivanje predstavlja drugu mogućnost za održanje na životu, osim dijalize, a uspješno se izvodi kod ljudi svih životnih dobi. U Sjedinjenim Državama, svake se godine presađuje oko 11.000 bubrega. Oko 90% bubrega živih davaoca rade dobro godinu dana nakon presađivanja. Tijekom svake slijedeće godine, 3% do 5% tih bubrega zatajuje. Ovi su rezultati skoro sasvim jednako dobri kao kod presađivanja bubrega netom umrle osobe: 85% do 90% radi nakon 1 godine, a 5% do 8% zatajuje nakon svake godine koja uslijedi. Presađeni bubrezi ponekad rade i dulje od 30 godina. Ljudi sa uspješno presađenim bubrezima obično žive normalnim, aktivnim životom.

Presađivanje je velika operacija jer se darovani bubreg mora povezati sa krvnim žilama i mokraćnim sustavom primaoca. Više od dvije trećine svih presađenih bubrega presađeni su nakon smrti davaoca, obično zdrave osobe koja je umrla kao posljedica nesreće. Bubrezi se odstranjuju, pothlađuju i brzo odvoze u centar za presađivanje osobi koja je tkivno podudarna i čiji krvni serum ne sadrži protutijela na tkivo bubrega.

Unatoč korištenju lijekova za potiskivanje imunološkog sustava, ubrzo nakon presađivanja se tipično zbivaju jedna do dvije epizode odbacivanja. Odbacivanje može dovesti do povećanja tjelesne težine zbog zadržavanja tekućine u tkivima, vrućinu i bol ili otok na mjestu operacije. Krvne pretrage mogu otkriti smanjenu funkciju bubrega. Ukoliko liječnici nisu sigurni zbiva li se odbacivanje, mogu učiniti biopsiju iglom (odstranjenje malog cilindra bubrežnog tkiva kroz iglu širokog promjera, koji se zatim pregledava mikroskopom).

Odbacivanje se obično može smiriti povećavanjem doze ili broja imunosuprimirajućih lijekova. Ako se odbacivanje ne može smiriti, presađeni bubreg zatajuje. Njega se može ostaviti na mjestu osim ako vrućica ne traje, područje mjesta operacije nije bolno, mokraća ne sadrži krv ili krvni tlak nije povišen. Kada presađivanje ne uspije, mora se opet započeti s dijalizom. Drugi pokušaj presađivanja drugog bubrega, često se može pokušati čim se osoba oporavi od prvoga; vjerojatnosti za uspjeh skoro su jednako tako dobre kao prilikom prvog presađivanja.

Većina epizoda odbacivanja i druge komplikacije zbivaju se unutar 3 do 4 mjeseca nakon presađivanja. Nakon toga, osim ako imunosupresivni lijekovi ne izazovu nepovoljne učinke ili ako ne dođe do teške infekcije, primaoc nastavlja uzimati imunosupresivne lijekove, jer prestanak, makar i na kratko vrijeme može omogućiti tijelu odbacivanje novog bubreg. Odbacivanje koje se zbiva više tjedana ili mjeseci je rijetko. Ako do njega dođe, primaočev krvni tlak se može povisiti, rad bubrega slabi a presađeni bubreg zatajuje.

Učestalost raka, po svemu je sudeći, u primaoca presađenog bubrega oko 10 do 15 puta veća nego u općoj populaciji. Opasnost od razvoja raka limfatičnog sustava (limfoma) je oko 30% veća od normale, vjerojatno zbog toga što je rad imunološkog sustava potisnut.