Autoimune reakcije

Ponekad imunološki sustav pogriješi, tumačeći tkiva vlastitog tijela kao strana i napada ih, što dovodi do autoimune reakcije. Autoimuna reakcija se može potaknuti na nekoliko načina:

  • Tvar koja je u tijelu normalno sadržana samo u određenom području (i stoga skrivena od imunološkog sustava) otpušta se u cjelokupnu cirkulaciju. Na primjer, tekućina iz očne jabučice normalno se nalazi u očnim sobicama. Ako udarac u oko oslobodi ovu tekućinu u krvotok, imunološki sustav može reagirati protiv nje.

  • Dolazi do promjene normalne tvari tijela. Na primjer, virusi, lijekovi, sunčeva svjetlost ili zračenje mogu promijeniti građu bjelančevine na način da ona izgleda strana.

  • Imunološki sustav odgovara na stranu tvar koja je nalik na prirodnu tjelesnu tvar te nenamjerno cilja i na tvari tijela kao i na strane tvari.

  • Nešto loše funkcionira u stanicama koje kontroliraju proizvodnju protutijela. Na primjer, zloćudni B limfociti mogu proizvoditi nenormalna protutijela koja napadaju crvene krvne stanice.

Ishodi autoimune reakcije su različiti. Često se javlja vrućica. Mogu biti uništena različita tkiva, poput krvnih žila, hrskavice i kože. Praktički svaki organ može biti napadnut od strane imunološkog sustava, uključujući bubrege, pluća, srce i mozak. Upala do koje dolazi i oštećenje tkiva mogu izazvati zatajenje bubrega, poteškoće pri disanju, nenormalni rad srca, bol, deformaciju, delirij i smrt.

Veliki broj poremećaja skoro je sigurno uzrokovan autoimunošću, uključujući lupus (sistemski lupus eritematozus), mijasteniju gravis, Gravesovu (Basedovljevu, op. prev.) bolest, Hashimotov tiroiditis, pemfigus, reumatoidni artritis, sklerodermu, Sjögrenov sindrom i pernicioznu anemiju.