Anatomija

Imunološki sustav posjeduje vlastiti sustav cirkulacije―limfne žile―koje prožimaju svaki organ tijela, osim mozga. Limfne žile sadrže prozirnu gustu tekućinu (limfu) u kojoj ima masnih tvari i koja sadrži bijele krvne stanice.

Uzduž limfnih žila nalaze se posebna područja―limfni čvorovi, tonzile (mandule), koštana srž, slezena, jetra, pluća i crijeva―gdje se limfociti mogu unovačiti, pokrenuti i razmjestiti na odgovarajuća mjesta koja su dijelovi imunološkog sustava. Domišljata građa ovog sustava omogućuje stalnu pripravnost i brzo nastupanje imunološkog odgovora gdje god da je potreban. Djelotvornost ovog sustava može se vidjeti kada rana ili infekcija na vrhu prsta dovodi do povećanja limfnih čvorova u području lakta, ili kada infekcija grla uzrokuje otok limfnih čvorova ispod donje čeljusti. Limfni se čvorovi povećavaju jer limfne žile prazne infekciju odvodeći ju na najbliže mjesto gdje se može organizirati imunološki odgovor.

TABLICA 167-1

Razumijevanje imunološkog sustava

Antigen: Bilo koja molekula koja može izazvati imunološki odgovor.

Bjelančevina: Veliki broj amninokiselina kemijski povezanih u lanac. Bjelančevine su veliki peptidi.

Citokini: Topljive bjelančevine koje luče stanice imunološkog sustava, a koje djeluju poput glasnika kako bi pomogle u regulaciji imunološkog odgovora.

Endocitoza: Proces kojim stanica obuhvaća (“guta”) određene antigene.

Glavni kompleks tkivne podudarnosti (histokompatibilnosti): Skupina molekula važnih pri raspoznavanju što je vlastito a što strano tkivo.

Histokompatibilnost: Doslovno znači podudarnost tkiva. Koristi se za određivanje hoće li presađeno tkivo ili organ (npr. koštana srž ili presađeni bubreg) primatelj prihvatiti. Histokompatibilnost određuju molekule glavnog kompleksa histokompatibilnosti.

Humani leukocitni antigeni (HLA): Drugi naziv za glavni humani kompleks histokompatibilnosti.

Imunoglobulin: Drugi naziv za protutijelo.

Interleukin: Vrsta citokina koja utječe na različite stanice.

Imunološki odgovor: Odgovor sastavnica imunološkog sustava na antigen, bilo preko stanica ili protutijela.

Kemotaksija: Proces privlačenja i novačenja stanica prilikom kojega se stanica pomiče prema mjestu jače koncentracije kemijske tvari.

Komplement: Skupina bjelančevina koja pomaže pri napadu na antigene.

Leukocit: Bijela krvna stanica. Među ostalima, i limfociti i neutrofili su leukociti.

Limfocit: Glavna stanica limfnog sustava, dalje se može dijeliti na B limfocite (koji stvaraju protutijela) i T limfocite (koji pomažu tijelu u raspoznavanju vlastitih od stranih tvari).

Makrofazi: Velike stanice koje “gutaju” (probavljaju) mikrobe nakon što ih imunološki sustav raspozna kao strane tvari, tj. označi ih ciljem napada.

Molekula: Skup atoma povezanih tako da čine jedinstvenu kemijsku tvar.

Neutrofil: Velika bijela krvna stanica (leukocit) koja probavlja antigene i druge tvari.

Peptid: Dvije ili više kemijski povezane aminokiseline, koje tvore jedinstvenu molekulu.

Prirođene stanice ubojice: Vrsta limfocita koja može ubijati određene mikrobe i stanice raka.

Protutijelo: Bjelančevina koju stvaraju B limfociti, a koja reagira sa specifičnim antigenom; također se naziva imunoglobulinom.

Receptor: Molekula na površini stanice ili u citoplazmi, koja odgovara drugoj molekuli po načelu “ključa i ključanice”.

Stanica: Najmanja sastavna jedinica tkiva, koju čine jezgra i citoplazma, okružene membranom. U jezgri se nalazi DNK, a citoplazma sadrži tjelešca (organele) koja obavljaju stanične funkcije.