Urtikarija

Urtikarija je kožna reakcija obilježena malim, blijedim ili crvenkastim uzdignućima po koži (urtikama).

Stanje zvano angioedem je povezano sa urtikarijom i ponekad se javlja zajedno s njom, a zahvaća veća područja dubljih potkožnih tkiva. Urtikarija i angioedem su reakcije anafilaktoidnog tipa koje su ograničene na kožu i potkožno tkivo. Mogu ih izazvati alergeni ili drugi uzroci, a uzrok može biti i nepoznat. Uobičajeni alergeni su lijekovi, ubodi ili ugrizi kukaca, injekcije alergena ili određena hrana, osobito jaja, rakovi i školjke, orasi i voće. Ponekad urtikarija izbije iznenada tek nakon što se pojede velika količina određene hrane (npr. jagoda). Također se urtikarija ponekad javlja nakon virusnih infekcija poput hepatitisa (upale jetre), infekciozne mononukleoze ili ospica.

Urtikariju koja se ponavlja tijekom više tjedana ili mjeseci često je teško objasniti; specifični uzrok nikada se ne mora pronaći. Rijetko je uzrok alergija, premda dugotrajno korištenje aditiva hrani (a bez da se to zna), lijeka ili druge kemijske tvari može biti uzrokom. Primjeri uključuju konzervanse za hranu, boje i ostale dodatke hrani, minimalne količine penicilina u mlijeku (koje farmeri koriste za liječenje infekcija kod krava); i neke lijekove koji se izdaju bez recepta. Istodobno postojanje kronične bolesti (sistemskog lupus eritematodesa, policitemije vere, limfoma, hipertireoze ili infekcije) rijetko je povezano s nastankom urtikarije. Premda se često sumnja na psihološke čimbenike, oni se rijetko dokazuju.

Pojedini lijekovi, poput acetilsalicilne kiseline (aspirina) mogu pogoršati simptome. Osoba čiju urtikariju uzrokuje acetilsalicilna kiselina (aspirin) može slično reagirati na druge nesteroidne protuupalne lijekove, poput ibuprofena ili tartrazina, žutu boju koja se koristi za bojenje nekih jela i lijekova. Angioedem koji se ponavlja a bez znakova obične urtikarije može biti poremećaj nazvan nasljednim angioedemom. (vidi ispod)

Simptomi i dijagnoza

Svrbež je obično prvi znak urtikarije, a ubrzo se pojavljuju urtike―glatka, blago izdignuta područja koja su crvenija ili bljeđa od okolne kože i obično ostaju malena (manjeg promjera od 1 cm). Kada su urtike veće (promjera do 16 cm) središta im mogu biti uvučena, dajući im prstenast izgled. Obično skupine urtika nastaju i nestaju; jedna od njih može ostati nekoliko sati a zatim nestati, samo da bi se pojavila na drugom mjestu.

Kod angioedema, oteklina često prekriva velika područja i širi se duboko ispod kože. Ona može zahvatiti dio ili cijelu šaku, stopalo, očne kapke, usnice, vanjske spolne organe ili čak sluznicu usta, grla i dišnih putova, otežavajući disanje.

Kada se urtikarija pojavi iznenada i brzo nestane bez ponavljanja, liječnički je pregled obično nepotreban; on rijetko otkriva uzrok osim onoga što je neposredno prethodilo izbijanju. No, kada se urtikarija ili angioedem ponavljaju bez objašnjenja, obično je potrebna medicinska procjena.

Liječenje

Urtikarija koja se pojavljuje iznenada obično nestaje bez ikakvog liječenja unutar nekoliko dana a ponekad i unutar nekoliko minuta. Ako uzrok nije očit, osoba treba prestati uzimati sve lijekove (osim onih najnužnijih) dok se reakcija ne smiri. Uzimanje antihistaminika poput difenhidramina, klorfeniramina ili hidroksizina djelomice ublažava svrbež i smanjuje oteklinu. Uzimanje kortikosteroida prednizona tijekom nekoliko dana može smanjiti i jako izraženi otok i svrbež.

Svatko tko kolabira (padne u nesvjest) ili ima poteškoća s gutanjem ili disanjem treba se odmah liječiti. Injekcija adrenalina daje se uz antihistaminike što je prije moguće. Najbolje je liječenje nastaviti u hitnoj službi bolnice gdje se liječenje može pažljivo pratiti i ako je potrebno, podešavati.

Kroničnu urtikariju također se može ublažiti antihistaminicima. Antidepresiv doksepin učinkovit je u nekih odraslih osoba. Ako se kortikosteroidi uzimaju dulje od 3 do 4 tjedna mogu izazvati značajne neželjene učinke, zato se propisuju samo u slučaju teških simptoma kada su svi drugi lijekovi neučinkoviti i daju se što je kraće moguće. U oko polovice slučajeva neliječena kronična urtikarija nestaje unutar 2 godine. Kontroliranje stresa često pomaže pri smanjenju učestalosti i težini napada.