Anafilaksija

Anafilaksija je akutna, opća, potencijalno po život opasna alergijska reakcija u osobe koja je prije senzibilizirana prethodnim izlaganjem alergenu i koja ponovno dolazi u dodir s tim istim alergenom.

Anafilaksiju može izazvati bilo koji alergen. Najčešće su to lijekovi, ubodi kukaca, različita hrana i injekcijska alergenska imunoterapija. Anafilaksija se ne može dogoditi prilikom prvog dodira s alergenom. Na primjer, prvo dobivanje penicilina ili prvi ubod pčele neće izazvati anafilaksiju, ali slijedeći put bi se to moglo dogoditi. Međutim, mnogi se ljudi prvog dodira s alergenom niti ne sjećaju.

Anafilaktična reakcija započinje kada alergen ulazi u krvotok i reagira s protutijelima vrste imunoglobulina E (IgE). Ta reakcija potiče stanice na ispuštanje histamina i drugih tvari uključenih u imunološku upalnu reakciju. Uslijed toga može doći do sužavanja dišnih putova u plućima, što uzrokuje “zviždanje” (piskanje); krvne se žile mogu proširiti uzrokujući pad krvnog tlaka; a stijenke krvnih žila mogu propuštati tekućinu pa dolazi do oticanja i urtikarije. Rad srca se može poremetiti, ono može nepravilno lupati i pumpati krv na neodgovarajući način. U osobe se može razviti šok.

Anafilaktoidne reakcije nalik su anafilaktičnim reakcijama ali se mogu zbiti nakon prve injekcije nekog lijeka (npr. polimiksina, pentamina, opioida ili kontrasta koji se rabe prilikom rendgenskih pretraga). Taj mehanizam ne uključuje IgE protutijela, tako da se ne radi o alergijskoj reakciji. Acetilsalicilna kiselina (aspirin) i drugi nesteroidni protuupalni lijekovi mogu izazvati anafilaktoidnu reakciju u nekih ljudi, osobito u onih sa cjelogodišnjom alergijskom upalom nosne sluznice i nosnim polipima.

Simptomi

Simptomi započinju odmah ili skoro uvijek unutar 2 sata od izlaganja štetnoj tvari. Osoba se može osjećati nelagodno, nervozno i srce joj može lupati i preskakivati, može osjećati trnce, svrbež i zacrvenjenu vruću kožu, lupanje u ušima, kašalj, kihanje, urtikariju, otoke i otežano disanje uslijed astme ili zatvaranja dušnika otečenom sluznicom. Kolaps srčanožilnog (kardiovaskularnog) sustava zbiva se bez dišnih simptoma. Obično napad obuhvaća kardiovaskularne ili dišne simptome, ali ne oboje, a način očitovanja kod pojedine je osobe jednak u svim slijedećim napadima. Međutim, anafilaksija može napredovati tako brzo da to može voditi u kolaps, konvulzije (grčeve poput onih kod padavice), gubitak kontrole pražnjenja mokraćnog mjehura, nesvjesticu ili moždani udar u roku od 1 do 2 minute. Anafilaksija se može pokazati smrtonosnom ukoliko se istog trenutka hitno ne liječi.

Sprječavanje

Osoba koja je već imala anafilaksiju uslijed uboda pčele, vrlo je vjerojatno da će doživjeti isto iskustvo ako je pčela opet ubode. Isto vrijedi i za ponavljano izlaganje bilo kojem drugom alergenu, kao što je lijek. Testiranje kožne reakcije kod osobe nije izvodivo svaki puta kada se lijek primjenjuje. Međutim, ljudi koji imaju u svojoj povijesti bolesti alergiju na životinjski serum (npr. tetanus antitoksin dobiven iz konjskog seruma), ili penicilin testiraju se prije nego što dobiju takve pripravke.

Dugotrajna alergenska imunoterapija spriječit će anafilaksiju u ljudi za koje je poznato kako su alergični na takve alergene koje se ne može izbjeći, poput uboda kukaca. Imunoterapija se ne provodi kada se opasna tvar može izbjeći, kao što je to slučaj s penicilinom i drugim lijekovima. Međutim, ukoliko bolesnik treba baš taj određeni lijek (npr. penicilin ili antitoksin dobiven iz konjskog seruma), desenzibilizacija se može izvesti na brzinu uz pažljivo praćenje u ambulanti ili bolnici.

Neki ljudi imaju u povijesti bolesti anafilaktoidne reakcije na kontrastna sredstva koja se daju intravenski prilikom izvođenja pojedinih rendgenskih pretraga. Premda liječnici pokušavaju izbjeći primjenu kontrastnih sredstava u ovakvih pacijenata, neki se poremećaji ne mogu dijagnosticirati bez njih. Tada se mogu rabiti posebni kontrasti koji smanjuju opasnost nastanka reakcije (op. prev.: kontrasti koji ne sadrže spojeve joda). Osim toga, lijekovi koji blokiraju anafilaktičnu reakciju, poput prednizona, difenhidramina ili efedrina mogu biti korisni ukoliko se daju prije primjene kontrastnog sredstva.

Liječenje

Prvi postupak pri liječenju anafilaksije je davanje adrenalina. Ljudi koji su alergični na ubod kukca ili određenu hranu, osobito ljudi koji su već imali napad anafilaksije, trebali bi uvijek sa sobom nositi injekciju adrenalina za brzo i hitno liječenje.

Adrenalin obično zaustavlja anafilaktičnu reakciju. Međutim, svatko s anafilaktičnom reakcijom trebao bi što prije otići u hitnu službu, jer može biti potrebno pažljivo praćenje srčanožilnog i dišnog sustava, uz dostupnost brzog i posebnog liječenja.