Shizofrenija

Shizofrenija je teški duševni poremećaj znakovit po gubitku dodira sa stvarnošću (psihoza), halucinacijama, deluzijama (pogrešna vjerovanja), nenormalnim mišljenjem i prekinutim radnim i društvenim funkcioniranjem.

Shizofrenija je veliki javnozdravstveni problem u cijelom svijetu. Čini se da je prevalencija shizofrenije širom svijeta nešto manja od 1%, premda su otkrivena mjesta s višom ili nižom prevalencijom. U Sjedinjenim Državama ljudi sa shizofrenijom zauzimaju oko jedne četvrtine svih bolničkih kreveta i na njih otpada oko 20% svih bolnoopskrbnih dana. Shizofrenija je češća od Alzheimerove bolesti, šećerne bolesti ili multiple skleroze.

Obilježja shizofrenije imaju i brojni drugi poremećaji. Poremećaji koji su slični shizofreniji, ali pri kojima su simptomi prisutni u trajanju manje od 6 mjeseci zovu se shizofreniformni poremećaji. Poremećaji pri kojima epizode psihotičkih simptoma traju barem 1 dan, ali manje od 1 mjeseca zovu se kratki psihotički poremećaji. Poremećaj znakovit po prisutnosti simptoma raspoloženja, kao što su depresija ili manija, uz tipičnije simptome shizofrenije zove se shizoafektivni poremećaj. Poremećaj osobnosti koji može imati iste simptome kao shizofrenija, ali u kojem simptomi općenito nisu tako teški da bi zadovoljili kriterije za psihozu zove se shizotipski poremećaj osobnosti.

Uzroci

Iako specifični uzrok shizofrenije nije poznat, poremećaj ima jasni biološki temelj. Mnogi stručnjaci prihvaćaju model “strespovredivost”, pri kojem se shizofrenija shvaća kao pojava u ljudi koji su biološki ranjivi. Što čini osobu ranjivom na shizofreniju nije poznato, ali može uključiti genetsku sklonost, probleme koji se javljaju prije, za vrijeme ili nakon rođenja, ili virusnu infekciju mozga. Poteškoća u preradi podataka, nemogućnost obraćanja pozornosti, oštećena sposobnost ponašanja na društveno prihvatljive načine i općenito nemogućnost svladavanja problema, mogu ukazivati na ranjivost. Pri tom modelu, okolinski stresovi, kao što su stresni životni događaji ili problemi zloporabe sredstava, u ranjivih pojedinaca potaknu početak i ponovno pojavljivanje shizofrenije.

Simptomi

Shizofrenija se najčešće pojavljuje u dobi između 18 i 25 godina u muškaraca, a u žena u dobi od 26 do 45. godina. Međutim, nije rijedak početak u djetinjstvu ili u ranoj razvojnoj dobi ili kasnije u životu. Početak može biti iznenadan, u razdoblju od nekoliko dana ili tjedana ili polagan i neprimjetan godinama.

Težina i tip simptoma mogu biti značajno različiti među različitim ljudima sa shizofrenijom. Sve u svemu, simptomi spadaju u tri glavne skupine: deluzije i halucinacije, poremećaj mišljenja i neobično ponašanje i manjkavi ili negativni simptomi. Osoba može imati simptome iz jedne ili iz svih triju skupina. Simptomi su dovoljno teški da mogu smetati radnoj sposobnosti, međuodnosu s ljudima i brizi za samoga sebe.

Deluzije su pogrešna vjerovanja koja obično zahvaćaju krivo tumačenje percepcija ili iskustava. Na primjer, ljudi sa shizofrenijom mogu imati progoniteljske deluzije, vjerujući da ih se muči, slijedi, vara ili uhodi. Mogu imati deluzije odnosa, vjerujući da su odlomci u knjigama, novinama ili riječi pjesama upravljeni specifično njima. Mogu imati deluzije povlačenja mišljenja ili unošenja mišljenja vjerujući da im drugi mogu čitati misli, da im se misli prenose drugima ili da su im misli i nagoni nametnuti od vanjskih snaga. Mogu se pojaviti zvučne, vidne, njušne, okusne ili dodirne halucinacije, premda su zvučne halucinacije (auditorne ili slušne halucinacije) daleko najčešće. Osoba može “čuti” glasove koji tumače njeno ponašanje, razgovaraju jedan s drugim ili daju kritičke i uvredljive primjedbe.

Poremećaj mišljenja odnosi se na poremećeno mišljenje koje postaje očito kada je govor nesuvisao, skreće od jedne teme na drugu i gubi svoju kakvoću upravljanja cilju. Govor može biti blago poremećen ili potpuno nepovezan i nerazumljiv. Čudno ponašanje može imati oblik dječje budalaštine, uzbuđenosti ili neodgovarajuće pojave, higijene ili ponašanja. Katatoničko motoričko ponašanje je krajnji oblik čudnog ponašanja pri kojem osoba može održati rigidni položaj i oduprijeti se naporu da je se pomakne ili, suprotno, izvodeći motoričku aktivnost bez svrhe i poticanja.

Manjkavi ili negativni simptomi shizofrenije uključuju gruba uzbuđenja, siromaštvo govora, anhedoniju i asocijalnost. Gruba uzbuđenja odnose se na stišavanje emocija. Lice osobe može postati nepomično; ona slabo stupa u kontakt očima i manjka joj emocionalne izražajnosti. Događaji koji bi normalno osobu nasmijali ili rasplakali ne dovode do reakcije. Siromaštvo govora posljedica je smanjenja mišljenja koje se očituje rjeđim govorenjem. Odgovori na pitanja mogu biti jednostavni, jedna ili dvije riječi, stvarajući dojam unutarnje praznine. Anhedonija se odnosi na smanjenu sposobnost iskazivanja ugode; osoba može imati mali interes za prethodne aktivnosti i mnogo vremena provesti u onima bez svrhe. Asocijalnost se odnosi na gubitak zanimanja za odnose s drugim ljudima. Ti negativni simptomi su često povezani s općim gubitkom motivacije, osjećaja svrhe i ciljeva.