Deluzijski poremećaj

Deluzijski poremećaj je znakovit po prisutnosti jednog ili više pogrešnih vjerovanja koja traju barem 1 mjesec.

Za razliku od shizofrenije, deluzijski poremećaj je relativno rijedak i funkcioniranje je manje oštećeno. Taj poremećaj općenito najprije zahvaća ljude u srednjoj ili kasnijoj odrasloj dobi.

Deluzije u deluzijskom poremećaju nisu čudne i obuhvaćaju situacije koje se mogu shvatljivo pojaviti u stvarnom životu kao što je biti praćen, otrovan, zaražen, voljen na daljinu ili prevaren od supruga ili ljubavnika. Prepoznato je nekoliko podtipova deluzijskih poremećaja.

U erotomanskom podtipu, središnja tema deluzije je da je u ljubavi s pojedincem druga osoba. Česta mogu biti nastojanja da se dođe u kontakt s objektom deluzije telefonskim pozivima, pismima ili čak nadzorom i šuljanjem. Ponašanje u vezi s deluzijom može biti u suprotnosti sa zakonom.

Pri grandioznom podtipu osoba je uvjerena da je izvanredno darovita ili da je napravila neko veliko otkriće.

Pri ljubomornom podtipu osoba je uvjerena da joj je suprug(a) ili ljubavnik(ica) nevjeran. To je vjerovanje temeljeno na netočnim zaključcima potpomognutima sumnjivim “dokazom”. Pod takvim uvjetima značajna opasnost može biti od fizičkog napada.

Pri progoniteljskom podtipu osoba vjeruje da se protiv nje kuje zavjera, da je se uhodi, kleveće ili uznemiruje. Osoba može ponavljano nastojati postići pravdu obraćajući se sudovima ili drugim vladinim organizacijama. U svrhu osvete zbog umišljenog proganjanja može pribjeći nasilju.

Somatski podtip uključuje prezauzetost s tjelesnom funkcijom ili svojstvom, kao što je umišljena fizička mana, miris ili nametnik.

Simptomi i dijagnoza

Deluzijski poremećaj može potjecati od prethodno postojećeg poremećaja paranoidne osobnosti.

S početkom u ranoj odrasloj dobi ljudi s poremećajem paranoidne osobnosti pokazuju sve veće nepovjerenje i sumnju u druge i u njihove motive. Rani simptomi mogu uključiti osjećaj izrabljivanja, prezauzetosti vjernošću ili pouzdanošću prijatelja, čitanje prijetećih misli u dobroćudnim opaskama ili događajima, pokazivanje zamjerki tijekom dužeg vremena i lako odgovaranje na opaženo omalovažavanje.

Nakon što isključi druga specifična stanja koja su povezana s deluzijama, liječnik temelji dijagnozu deluzijskog poremećaja najvećim dijelom na anamnezi osobe. Liječniku je posebno važno ocijeniti stupanj opasnosti, naročito opseg u kojem je osoba sprema djelovati u svojim deluzijama.

Prognoza i liječenje

Deluzijski poremećaj općenito ne vodi teškom oštećenju ili promjenama osobnosti. Međutim, osoba može postati sve više uključena u deluziju. Većina ljudi može ostati zaposlena.

U liječenju deluzijskog poremećaja pomaže dobar odnos liječnikbolesnik. Ako liječnik vjeruje da je bolesnik opasan može biti potreban smještaj u bolnicu. Antipsihotički lijekovi se općenito ne uzimaju, ali su katkada u nekim slučajevima učinkoviti u potiskivanju simptoma. Dugotrajno liječenje ima za cilj okrenuti žarište osobe od deluzije na konstruktivnije i ugodnije područje, premda je taj cilj često teško postići.