Manija

Manija je znakovita po prekomjernoj fizičkoj aktivnosti i osjećaju izvanredno veselog raspoloženja što je u velikom nesrazmjeru s bilo kakvim pozitivnim događajem. Hipomanija je blaži oblik manije.

TABLICA 84-2

Vrste lijekova protiv depresije

Triciklički i slični antidepresivi

Amitriptilin

Amoksapin

Bupropion

Desipramin

Doksepin

Imipramin

Maprotilin

Nefazodon

Nortriptilin

Protriptilin

Trazodon

Trimipramin

Venlafaksin

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina

Fluoksetin

Fluvoksamin

Paroksetin

Sertralin

Inhibitori monoaminooksidaze

Fenelzin

Izokarboksazid

Pargilin

Tranilcipromin

Psihostimulansi

Dekstroamfetamin

Metilfenidat

TABLICA 84-3

Fizički poremećaji koji mogu izazvati maniju

Nuspojave lijekova

Amfetamini

Bromokriptin

Kokain

Kortikosteroidi

Levodopa

Lijekovi protiv depresije (većina)

Metilfenidat

Infekcije

AIDS (SIDA)

Encefalitis

Influenca (gripa)

Sifilis (kasni stadij)

Hormonski poremećaji

Visoka razina hormona štitnjače

Bolesti vezivnog tkiva

Sistemski lupus eritematodes (SLE)

Neurološki poremećaji

Epilepsija sljepoočnog režnja

Huntingtonova koreja

Multipla skleroza

Moždani udar

Ozljeda glave

Sydenhamova koreja

Tumori mozga

Iako osoba može imati depresiju bez maničnih epizoda (unipolarni poremećaj), manija se obično pojavljuje kao dio maničnodepresivne bolesti (bipolarni poremećaj). Mali broj ljudi koji imaju samo maniju mogu zaista imati blage ili kratke epizode depresije. Manija i hipomanija su rjeđe nego depresija i također ih se teže prepoznaje―dok izvanredna i produžena žalost može ubrzati posjet liječniku, pretjerano veselo raspoloženje to mnogo rjeđe čini (jer ljudi s manijom nisu svjesni da je nešto krivo s njihovim duševnim stanjem ili ponašanjem). Liječnik mora isključiti podlogu fizičke bolesti u osobe koja prvi puta pokazuje maniju bez prethodne epizode depresije.

Simptomi i dijagnoza

Manični simptomi tipično se razvijaju vrlo naglo tijekom nekoliko dana. U ranim (blažim) stadijima manije, osoba se osjeća bolje nego normalno i često se čini bistrijom, mlađom i energičnijom.

Osoba koja je manična općenito je veselog raspoloženja, ali može biti i razdražljiva, zagrižljiva ili otvoreno neprijateljska. Tipično je da vjeruje kako je posve dobro. Pomanjkanje uvida u svoje stanje uz ogromnu sposobnost za aktivnosti, može osobu, kada je se u nečemu prijeći, učiniti nestrpljivom, nametljivom, dosadnom i agresivno razdražljivom. Duševna se aktivnost ubrzava (stanje zvano bijeg ideja). Osoba se lako zbuni i stalno skreće od jedne teme ili nastojanja. Osoba može imati lažna uvjerenja o vlastitoj moći, snazi, domišljatosti i genijalnosti pa povremeno može preuzimati veličanstvenu osobnost, katkada vjerujući da je Bog.

Osoba može vjerovati da joj drugi pomažu ili je progone ili imati halucinacije, slušajući i videći stvari kojih tamo nema. Smanjuje se potreba za snom. Manična osoba je neiscrpno, prekomjerno, poticajno uključena u različite aktivnosti (kao što su pokušaji rizičnih poslova, kockanje ili opasno spolno ponašanje) bez da prepozna svojstvene društvene opasnosti. U krajnjim slučajevima, duševna i fizička aktivnost je tako mahnita da je bilo kakva jasna veza između raspoloženja i ponašanja izgubljena u jednoj vrsti besmislenog uzbuđenja (delirijska manija). To zahtijeva odmah liječenje, jer osoba može umrijeti zbog potpune fizičke iscrpljenosti. U lakšoj preaktivnoj maniji može biti potreban smještaj u bolnicu kako bi se osoba i njena obitelj zaštitili od opasnog financijskog ili spolnog ponašanja.

Maniju se dijagnosticira po njenim simptomima koji su promatraču u pravilu očiti. Međutim, budući da su ljudi s manijom općepoznati po nijekanju da s njima nešto nije u redu, liječnici obično moraju priskrbiti podatke od članova obitelji. Upitnici se ne rabe u tako velikoj mjeri kao kod depresije.

TABLICA 84-4

Simptomi manije

Raspoloženje

• Veselo raspoloženje, razdražljivost ili neprijateljstvo

• Trenutačna plačljivost

Drugi psihološki simptomi

• Napuhano samopoštovanje, hvalisanje, pompozno ponašanje

• Jureće misli, nove misli potaknute više zvukom nego značenjem riječi, sklonost lakoj rastresenosti

• Povećano zanimanje za nove aktivnosti, povećano upuštanje s ljudima (koji su često udaljeni zbog nametljivog i radoznalog ponašanja osobe), skupo plaćene pijanke, spolne nepromišljenosti, nerazborita poslovna ulaganja

Psihotični simptomi

• Zablude o iznimnom talentu

• Zablude o iznimnoj tjelesnoj spremnosti

• Zablude o moći, aristokratskom porijeklu ili drugom veličanstvenom identitetu

• Vidna i čujna priviđenja (halucinacije)

• Paranoja

Fizički simptomi

• Povišena razina aktivnosti

• Mogući gubitak težine zbog povišene aktivnosti i neobaziranja na prehranu

• Smanjena potreba za snom

• Povećana spolna želja

Liječenje

Neliječene epizode manije završavaju naglije nego epizode depresije i tipično su kraće, trajući od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Budući da je manija medicinski i društveno hitno stanje, liječnik nastoji učiniti sve da se bolesnik liječi u bolnici.

Simptome manije može smanjiti lijek zvan litij. Kako litiju za djelovanje treba 4 do 10 dana, često se u isto vrijeme daje lijek koji djeluje brzo kao što je haloperidol da suzbije uzbuđene misli i aktivnost. Međutim, haloperidol može uzrokovati mišićnu ukočenost i neuobičajene pokrete. Zato se haloperidol daje u malim dozama u kombinaciji s benzodiazepinom, kao što su lorazepam ili klonazepam, koji pojačavaju protumanične učinke haloperidola uz smanjivanje njegovih neugodnih nuspojava.