Manično-depresivna bolest

Maničnodepresivna bolest, zvana i bipolarni poremećaj, je stanje pri kojem se razdoblja depresije izmjenjuju s razdobljima manije ili manjim stupnjevima uzbuđenosti.

Maničnodepresivna bolest zahvaća u nekoj mjeri nešto manje od 2% pučanstva. Smatra se da je bolest nasljedna, iako je točna genetska mana još uvijek nepoznata. Maničnodepresivna bolest je podjednako česta u muškaraca i žena i tipično započinje u pubertetu, 20tim ili 30tim godinama.

Simptomi i dijagnoza

Maničnodepresivna bolest obično počinje depresijom, a u nekom stadiju bolesti javlja se barem jedno razdoblje manije. Epizode depresije tipično traju 3 do 6 mjeseci. U najtežem obliku bolesti, zvanom I. bipolarni poremećaj, kratke depresivne epizode izmjenjuju se s jakom manijom. U lakšem obliku, zvanom II. bipolarni poremećaj, kratke depresivne epizode izmjenjuju se s hipomanijom. Simptomi II. bipolarnog poremećaja često se vraćaju u određenim godišnjim dobima; na primjer, depresija se javlja u jeseni i zimi, a kratka uzbuđenost se pojavljuje u proljeće ili ljeto.

Čak i u blažem obliku maničnodepresivne bolesti, zvanom ciklotimički poremećaj, razdoblja veselog raspoloženja i depresije su blaža, tipično traju samo nekoliko dana i ponavljaju se prilično često u nepravilnim razmacima. Premda se ciklotimički poremećaj može na kraju razviti u maničnodepresivnu bolest, u mnogih ljudi ciklotimički poremećaj nikada ne dovede do izražene depresije ili manije. Posjedovanje ciklotimičkog poremećaja može doprinijeti poslovnom uspjehu osobe, vođenju, ostvarenju i umjetničkoj kreativnosti. Međutim, može uzrokovati i promjenljivost u radu i školskom uspjehu, često mijenjanje stana, ponavljane prekide romantičkih veza ili neuspjehe u braku te zloporabu alkohola i droga. U oko trećine ljudi s ciklotimičkim poremećajem ti simptomi mogu dovesti do poremećaja raspoloženja koji zahtijeva liječenje.

Dijagnoza maničnodepresivne bolesti temelji se na svojstvenoj slici simptoma. Liječnik utvrđuje ima li osoba maničnu ili depresivnu epizodu tako da joj se može pružiti odgovarajuća terapija. Otprilike jedan bolesnik od troje s bipolarnim poremećajem ima u isto vrijeme manične (ili hipomanične) i depresivne simptome. To stanje je poznato kao miješano bipolarno stanje.

Prognoza i liječenje

Maničnodepresivna bolest ponavlja se u gotovo svim slučajevima. Epizode se mogu katkada prebaciti iz depresije u maniju ili obrnuto, a da između njih ne postoji ikakvo razdoblje normalnog raspoloženja. Neki ljudi prolaze brže kroz epizode nego drugi. Do 15% ljudi s maničnodepresivnom bolešću, većinom žene, imaju godišnje četiri ili više epizoda. Ljude s bržim vraćanjem epizoda je teže liječiti.

Manične ili hipomanične epizode u maničnodepresivnoj bolesti može se liječiti kao akutnu maniju. Depresivne epizode se liječi kao depresiju. Međutim, većina lijekova protiv depresije može uzrokovati prekrete iz depresije u hipomaniju ili maniju, a katkada uzrokuju njihovo brzo izmjenjivanje. Zato se ti lijekovi rabe samo u kratkim razdobljima i njihov se učinak na raspoloženje strogo nadzire. Na prvi znak preokreta u hipomaniju ili maniju, prestaje se davati lijek protiv depresije. Od tih lijekova najrjeđe uzrokuju preokrete raspoloženja bupropion i inhibitori monoamino oksidaze. Najbolje je većini ljudi s maničnodepresivnim poremećajem dati lijekove koji uravnotežuju ponašanje, kao što su litij ili neki lijek protiv grčeva.

Litij nema učinka na normalno raspoloženje, ali u oko 70% ljudi s maničnodepresivnom bolešću smanjuje sklonost prema mijenjanju raspoloženja. Liječnik nadzire razinu litija u krvi pretragama krvi. Moguće nuspojave litija uključuju tremor, mišićno trzanje, mučninu, povraćanje, proljev, žeđ, prekomjerno mokrenje i dobivanje na težini. Litij može pogoršati akne ili psorijazu, može uzrokovati pad razina hormona štitnjače u krvi, a rijetko prekomjerno mokrenje. Vrlo visoka razina litija u krvi može uzrokovati upornu glavobolju, duševnu smetenost, pospanost, epi napadaje i nenormalni srčani ritam. Nuspojave se češće javljaju u starijih osoba. Žene koje nastoje začeti moraju prestati uzimati litij, jer on može (rijetko) uzrokovati mane srca u razvoju fetusa.

Unazad nekoliko godina došlo je do razvitka liječenja novijim lijekovima. To uključuje lijekove protiv grčeva (antikonvulzive) karbamazepin i divalproeks. Međutim, karbamazepin može ozbiljno smanjiti broj crvenih i bijelih krvnih stanica, a divalproeks izazvati oštećenje jetre (u prvom redu u djece). Brižljivim nadziranjem liječnika ti su problemi rijetki pa su karbamazepin i divalproeks korisne alternative litiju, naročito za ljude s miješanim ili brzim kružnim oblikom maničnodepresivne bolesti koji nisu reagirali na druga liječenja.

Psihoterapija se često preporučuje onima koji uzimaju lijekove za ustaljenje raspoloženja, uglavnom da im se pomogne nastaviti terapiju. Neki ljudi koji uzimaju litij osjećaju se manje živahnima, manje kreativnima i teže se obuzdavaju nego što je normalno. Međutim, stvarno smanjenje kreativnosti nije često, naročito što litij dopušta ljudima s maničnodepresivnom bolešću da vode uravnoteženiji život, poboljšavajući njihov ukupni radni učinak. Grupna terapija je često korisna kao pomoć ljudima i njihovim bračnim partnerima ili rođacima da razumiju bolest i lakše se s njom nose.

Fototerapija se katkada koristi za liječenje ljudi s maničnodepresivnom bolešću, naročito onih koji imaju blažu depresiju i više vezanu uz godišnje doba: jesenskozimsku depresiju i proljetnoljetnu hipomaniju. Pri fototerapiji osobu se smjesti u zatvorenu sobu koju se osvijetli umjetnim svjetlom. Svjetlo se podešava da imitira godišnje doba koje terapeut nastoji stvoriti: dulje dane za ljeto, a kraće za zimu. Ako je količina svjetla prekomjerna, osoba se može preokrenuti u hipomaniju ili se u nekim slučajevima može pojaviti oštećenje oka. Zato fototerapiju mora nadzirati liječnik koji se specijalizira za liječenje poremećaja raspoloženja.