Lijekovi za lokalnu primjenu

Aktivni sastojci (lijekovi) u preparatima za lokalnu primjenu pomiješani su (suspendirani) s nosačem (inertno sredstvo koje veže lijek). Pojedini lijekovi za lokalnu primjenu razlikuju se upravo zahvaljujući nosaču (inertnom sredstvu koje veže lijek) prema sastavu i konzistenciji. Nosač određuje gustoću proizvoda i ostaju li aktivni sastojci na površini ili prodiru u kožu―je li pripravak gust i mastan ili lagan i vodenast. Ovisno o vrsti nosača, pripravak može biti mast, krema, losion, otopina, prašak ili gel.

Masti, koje sadrže mnogo gustog ulja i vrlo malo vode, su masne i teško ih je isprati. Primjena masti je najprikladnija kada kožu treba podmazivati ili vlažiti. Premda za uporabu nisu čiste kao kremasti pripravci na temelju vode (hidrofilne kreme), masti su obično bolje za opskrbu kože aktivnim sastojcima.

Kreme, najčešće rabljeni pripravci, su emulzije ulja u vodi. Lako ih se primjenjuje i kada ih se utrlja u kožu čini se da ih nema.

Losioni su slični kremama, ali sadrže više vode. Oni su zapravo suspenzija fino raspršenog prašnjavog materijala u temeljnu tvar sastavljenu od vode ili ulja i vode. Losione se lako primjenjuje i naročito su korisni za hlađenje ili sušenje kože.

Otopine su tekućine u kojima je otopljen lijek. Otopine kožu više suše nego vlaže. Najčešće tekućine koje se koriste su alkohol, propilen glikol, polietilen glikol i obična voda.

Praškovi su suhi oblici tvari koji se rabe za zaštitu područja u kojima se koža o kožu trlja―npr. između nožnih prstiju ili između stražnjica, pod pazuhima ili na preponi ili ispod dojki. Praškovi isušuju maceriranu kožu (smekšanu i oštećenu vlagom) i upijanjem vlage smanjuju trljanje. Praškove se može staviti u zaštitne kreme, losione i masti.

Gelovi su guste hidrofilne tvari (tvari temeljene na vodi) koje ne sadrže ulja ili masti. Koža ne apsorbira gelove kao što apsorbira pripravke koji sadrže ulje ili mast.