Stafilokokne zarazne bolesti

Stafilokokne zarazne bolesti su bolesti koje uzrokuju stafilokoki, česte grampozitivne bakterije.

Nalaze se u nosu i na koži u 20% do 30% zdravih odraslih (a rjeđe u ustima, mliječnim žlijezdama i spolnomokraćnom, crijevnom i gornjem dišnom sustavu) i najčešće ne izazivaju infekciju. Međutim, napuknuta koža ili neka druga ozljeda može omogućiti bakterijama prodor u tjelesne obrambene sustave i uzrokovati infekciju.

Ljudi skloni stafilokoknim infekcijama najčešće su novorođenčad, dojilje, ljudi s kroničnim bolestima (naročito plućnim bolestima, šećernom bolešću i rakom), osobe s bolestima kože i kirurškim rezovima, te ljudi čiji je imunološki sustav potisnut (suprimiran) kortikosteroidima, radioterapijom, lijekovima koji potiskuju imunost (imunosupresivni lijekovi) ili lijekovima protiv raka (citostatici).

Simptomi

Stafilokoki mogu zaraziti svako sijelo u tijelu i simptomi ovise o mjestu infekcije. Zaraza može biti blaga ili po život opasna. Obično stafilokokne zarazne bolesti stvore džepove ispunjene gnojem kao što su apscesi i čirevi (furunkuli i karbunkuli). Stafilokoki mogu putovati krvlju i uzrokovati apscese u unutarnjim organima, npr. u plućima, kao i infekcije kostiju (osteomijelitis) i unutarnje površine srca (endokard) i njegovih zalistaka (endokarditis).

Stafilokoki često izazovu infekciju kože. Stafilokokni apscesi na koži se pojavljuju kao topli, gnojem ispunjeni džepovi ispod površine. Obično puknu nalik na veliku bubuljicu i polako ispuštaju gnoj na kožu gdje može nastati daljnja infekcija, ako se gnoj ne očisti. Stafilokoki mogu uzrokovati i celulitis, infekciju koja se širi ispod kože. Obično stafilokoki uzrokuju i gnojne čireve. Dvije posebno opasne stafilokokne zarazne bolesti su toksična epidermalna nekroliza i sindrom opečene kože , a obje dovode do velikog ljuštenja kože.

U novorođenčadi se mogu razviti stafilokokne kožne infekcije obično 6 tjedana nakon rođenja. Najčešći simptom je veliki mjehuri ispunjeni bistrom tekućinom ili gnojem koji se javljaju u pazuhu, preponi ili naborima vrata. Teže stafilokokne infekcije mogu uzrokovati kožne apscese, ljuštenje kože u velikim krpama, infekciju krvi, infekciju moždanih ovojnica i kralješnične moždine (meningitis) i upalu pluća (pneumoniju).

Dojilje mogu dobiti stafilokoknu infekciju dojki (mastitis) i apscese 1 do 4 tjedna nakon porođaja. Takve infekcije dojenče često dobije od druge djece u bolničkoj sobi za dojenčad pa ih prenesu na majčina prsa prilikom dojenja.

Stafilokokna upala pluća je teška infekcija. Ljudi s kroničnim plućnim bolestima (kao što su kronični bronhitis i emfizem) i oni s influencom izloženi su većem riziku. Stafilokokna pneumonija često uzrokuje visoku temperaturu i teške plućne simptome, kao što su zaduha, brzo disanje i kašalj s iskašljajem koji može biti prožet krvlju. U novorođenčadi―a katkada i u odraslih―stafilokokna pneumonija može uzrokovati plućne apscese i infekciju poplućnice (opne koja okružuje pluća; pleura). Infekcija, zvana empijem prsnoga koša, pogoršava poteškoće s disanjem uzrokovane pneumonijom.

Premda se stafilokokna infekcija krvi (stafilokokna bakterijemija) često razvija zbog stafilokokne infekcije drugdje u tijelu, obično nastaje zbog zaraženih intravenskih naprava kao što je kateter, preko kojeg stafilokoki imaju izravan pristup u krvotok. Stafilokokna bakterijemija je česti uzrok smrti u ljudi s teškim opeklinama. Tipično je da bakterijemija uzrokuje povišenu temperaturu i katkada šok.

Stafilokoki u krvnoj struji mogu dovesti do infekcije unutarnje površine srca (endokard) i njegovih zalistaka (endokarditis), naročito u intravenskih ovisnika o drogama. Infekcija može brzo oštetiti zaliske dovodeći do zatajenja srca i smrti.

Infekcija kosti (osteomijelitis) pretežno zahvaća djecu, premda zahvati i starije, naročito one s dubokim kožnim ranama (dekubitus). Infekcije kosti uzrokuju tresavicu, povišenu temperaturu i bol u kosti. Iznad inficirane kosti dolazi do crvenila i oteknuća, a u zglobovima u blizini područja u koja su prodrle bakterije, može se nakupiti tekućina. Sijelo infekcije može biti bolno pa osoba obično ima povišenu temperaturu. Katkada rendgen i druge radiološke pretrage mogu otkriti infekciju, ali oni obično liječniku ne pomažu u postavljanju rane dijagnoze.

Stafilokokna infekcija crijeva često uzrokuje povišenu temperaturu, napuhnut i rastegnut trbuh, prolazni prestanak normalnih crijevnih pokreta (ileus) i proljev. Infekcija je najčešća u hospitaliziranih bolesnika, posebno u onih koji su se podvrgnuli kirurškom zahvatu ili su primili antibiotsku terapiju.

Rizik od stafilokokne infekcije je povećan kod kirurškog zahvata. Infekcija može na kirurškim šavovima proizvesti apscese ili može dovesti do opsežnog propadanja na mjesta operacijskog reza. Takve se infekcije obično pojavljuju nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon operacije, ali se mogu razviti polaganije, ako je osoba za vrijeme kirurškog zahvata primala antibiotike. Poslijeoperacijska stafilokokna infekcija može se pogoršati i napredovati do sindroma toksičnog šoka.

Liječenje

Za većinu kožnih infekcija prikladni su antibiotici u obliku tableta kao što su kloksacilin, dikloksacilin i eritromicin. Kod težih infekcija, naročito infekcije krvi, najučinkovitija je intravenska antibiotska terapija, često i do 6 tjedana.

Izbor antibiotika ovisi o sijelu infekcije, težini bolesti i učinkovitost antibiotika na određene bakterije. Zlatni stafilokok (Staphylococcus aureus) koji je otporan na meticilin (engl. MethicillinResistant Staphylococcus Aureus, MRSA), otporan je i na većinu najčešće primjenjivanih antibiotika pa mu se obraća najviše pozornosti, jer je sve češća bakterija u velikim gradskim i sveučilišnim bolnicama.

Među svega nekoliko antibiotika koji su obično učinkoviti protiv MRSA (meticilinotpornog zlatnog stafilokoka) ubrajaju se vankomicin i trimetoprimsulfametoksazol. Vankomicin ubija te bakterije, dok trimetoprimsulfametoksazol sprječava njihovo razmnožavanje.

Apsces, koji se razvije, treba drenirati. Dreniranje apscesa na koži je relativno jednostavno. Liječnik napravi mali rez u tom području i pritiskom istisne (iščisti) zarazni materijal. Apscese dublje u tijelu treba kirurški obraditi.