Zarazne bolesti uzrokovane netifusnim salmonelama

Poznato je oko 2.200 vrsta salmonela uključujući vrstu koja uzrokuje trbušni tifus. Svaka vrsta može dovesti do nelagode u želučanocrijevnom sustavu, povišene temperature zbog crijevne bolesti i posebnih lokaliziranih infekcija. Česti izvor salmonela su zagađeno meso, perad, sirovo mlijeko, jaja i proizvodi od jaja. Drugi izvori uključuju zaražene kućne ljubimce, gmazove, karmin crvenu boju i zagađenu marihuanu. Infekcije salmonelama ostaju značajan javnozdravstveni problem u Sjedinjenim Državama.

Simptomi i dijagnoza

Infekcije salmonelom mogu dovesti do želučanocrijevnog poremećaja ili crijevne vrućice; katkada infekcija zahvati određeno sijelo (mjesto). Neki zaraženi ljudi nemaju simptoma, ali su kliconoše.

Želučanocrijevni poremećaj obično počinje 12 do 48 sati nakon unošenja bakterija salmonela. Simptomi počinju mučninom i grčevitom boli u trbuhu i ubrzo dolazi do proljeva, vrućice a katkada i povraćanja. Obično je proljev vodenast, premda osoba može imati i tjestastu, polučvrstu stolicu. Poremećaj je obično blag i traje 1 do 4 dana, ali može trajati i mnogo duže. Dijagnoza se postavlja na osnovu laboratorijskog kultiviranja uzorka stolice ili brisa rektuma uzetog od zaražene osobe.

Crijevna vrućica nastaje kada bakterije salmonela uđu u krv. Vrućica dovodi do izuzetno jake iscrpljenosti (prostracija). Prototip te bolesti je trbušni tifus. Druge vrste salmonela mogu uzrokovati blaži oblik.

Salmonelama se može zagaditi određeno sijelo. Na primjer, bakterije se mogu smjestiti i umnažati u probavnom sustavu, krvnim žilama, srčanim zaliscima, opnama mozga i kralješnične moždine, plućima, zglobovima, kostima, mokraćnom sustavu, mišićima i drugim organima. Ponekad može biti zaražen tumor stvarajući apsces koji postaje izvorom trajne infekcije krvi.

Kliconoše nemaju simptome, ali nastavljaju stolicom izbacivati bakterije. Manje od 1% ljudi s netifusnim infekcijama salmonelama nastavlja izbacivati bakterije u svojoj stolici tijekom godine dana i dulje.

Liječenje

Želučanocrijevni poremećaj se liječi pijenjem tekućine i neutralnom dijetom. Antibiotici produljuju izlučivanje bakterija u stolici i zbog toga se ne preporučuju ljudima koji imaju samo želučanocrijevni poremećaj. Međutim, dojenčad, štićenici u domovima i osobe s infekcijom virusom humanog imunodeficita (HIV) liječe se antibioticima, jer su izloženi većem riziku od razvoja komplikacija. U kliconoša koji nemaju simptoma, infekcija obično prestaje sama od sebe; rijetko je potrebno antibiotsko liječenje.

Kada je potrebno uzimati neki antibiotik, općenito je učinkovit ampicilin, amoksicilin ili ciprofloksacin. Međutim, otpornost na te antibiotike je česta. Antibiotici se uzimaju 3 do 5 dana, ali osobe zaražene HIVom općenito se duže liječe kako bi spriječili recidive. Osobe s bakterijama salmonele u krvi moraju uzimati antibiotike 4 do 6 tjedana. Apscesi se liječe kirurški dreniranjem i 4tjednom antibiotskom terapijom. Bolesnike sa zaraženim krvnim žilama, srčanim zaliscima ili drugim sjedištima općenito treba liječiti kirurški, a zatim provesti produženu antibiotsku terapiju.