Trbušni tifus

Trbušni tifus je zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Salmonella typhi.

Bakterije trbušnog tifusa nalaze se u fecesu i mokraći zaraženih ljudi. Zbog nedovoljnog pranja ruku nakon stolice ili mokrenja može se prenijeti Salmonella typhi u hranu ili uređaje za opskrbu vodom. Muhe mogu prenijeti bakterije izravno iz fecesa na hranu. U rijetkim slučajevima bolnički radnici koji nisu poduzeli odgovarajuće mjere opreza mogu dobiti trbušni tifus prilikom rukovanja zaprljanom krevetninom zaraženih ljudi.

Bakterije ulaze u želučanocrijevni sustav te u krvotok. Nakon toga dolazi do upale tankog i debelog crijeva. U teškim slučajevima, koji mogu ugroziti život, na zahvaćenom tkivu razviju se rane koje krvare i koje se mogu probiti.

Oko 3% ljudi koji su zaraženi sa Salmonella typhi, a nisu liječeni, izbacuju bakterije stolicom duže od jedne godine. Neki od tih kliconoša nikada nemaju simptome trbušnog tifusa. Većina od oko 2000 kliconoša koliko se procjenjuje da ih ima u Sjedinjenim Državama su starije žene s kroničnom bolešću žučnog mjehura.

Simptomi i dijagnoza

Obično simptomi počinju postupno 8 do 14 dana nakon zaraze. Uključuju povišenu temperaturu, glavobolju, bol u zglobovima, grlobolju, zatvor stolice, gubitak apetita i bol te osjetljivost u trbuhu. Rjeđi su simptomi bolno mokrenje, kašalj i krvarenje iz nosa.

Ako se ne započne liječenjem, tjelesna temperatura polako raste tijekom 2 do 3 dana, ostaje na 39,4o C tijekom 10 do 14 dana, počne postupno padati pri kraju trećeg tjedna te se za vrijeme četvrtoga tjedna spusti na normalnu razinu. Ta trajno povišena temperatura često je praćena sporim srčanim otkucajima i vrlo jakom iscrpljenošću. U teškim slučajevima mogu se pojaviti delirij, stupor ili koma. U oko 60% ljudi u drugom tjednu bolesti na prsima i trbuhu pojavljuju se nakupine malih ružičastih mrlja i traju 2 do 5 dana. Katkada zaraza izaziva simptome nalik na upalu pluća, samo povišenu temperaturu ili simptome slične onima infekcije mokraćnog sustava.

Premda simptomi i anamneza mogu upućivati na trbušni tifus, dijagnozu treba potvrditi prepoznavanjem bakterija u kulturama krvi (hemokultura), stolice (koprokultura), mokraće (urinokultura) ili drugih tjelesnih tkiva.

Komplikacije

Premda se većina ljudi potpuno oporavi, mogu se javiti komplikacije, u prvom redu u onih koji se nisu liječili ili koji su s liječenjem počeli kasnije. U mnogih ljudi javlja se krvarenje iz crijeva. Obično se krvarenje javi za vrijeme trećeg tjedna bolesti. Proboj (ruptura) crijeva pojavljuje se u 1% do 2% ljudi i dovodi do teške trbušne boli jer sadržaj crijeva zarazi trbušnu šupljinu, takvo se stanje naziva peritonitis.

Tijekom drugog ili trećeg tjedna može se razviti upala pluća a obično je posljedica infekcije pneumokokima, premda bakterije trbušnog tifusa mogu uzrokovati pneumoniju. Može doći i do infekcije žučnog mjehura i jetre. Infekcija krvi (bakterijemija) ponekad dovodi do infekcije kostiju (osteomijelitis), srčanih zalistaka (endokarditis), moždanih ovojnica (meningitis), bubrega (glomerulitis), te genitalnog ili mokraćnog sustava. Infekcija mišića može dovesti do apscesa.

U oko 10% neliječenih slučajeva simptomi početne infekcije ponovno se vraćaju 2 tjedna nakon što nestane povišena temperatura. Iz nepoznatih razloga antibiotici koji se uzimaju tijekom početne bolesti povećavaju stopu recidiva na 15% do 20%. Ako se antibiotici daju zbog recidiva, vrućica se povlači mnogo brže nego u prvoj epizodi bolesti, ali ponekad dođe do ponovnog recidiva.

Sprječavanje i liječenje

Oralno cjepivo (uzima se na usta) protiv trbušnog tifusa pruža 70%tnu zaštitu. Daje se samo ljudima koji su bili u kontaktu s mikroorganizmom i onima koji su izloženi velikom riziku, uključujući laboratorijske radnike koji proučavaju organizam i ljude koji putuju u područja u kojima je bolest česta. Putnici u takva područja moraju izbjegavati jedenje sirovog lisnatog povrća i druge hrane poslužene ili čuvane pri sobnoj temperaturi. Sigurni su hrana pripremljena prije posluživanja koju se služi vruću ili rashlađenu, flaširana pića s ugljičnim dioksidom i sirova hrana koju se može oguliti. Ukoliko se ne zna je li voda sigurna (nezaražena), treba je prije pijenja prokuhati ili klorirati.

Brzom antibiotskom terapijom izliječi se više od 99% slučajeva trbušnog tifusa. Ljudi koji umru obično su slabo ishranjeni, vrlo mladi ili vrlo stari. Stupor, koma i šok znakovi su teške infekcije i slabe prognoze.

Oporavak može trajati nekoliko mjeseci, ali antibiotici smanjuju težinu i komplikacije trbušnog tifusa kao i trajanje simptoma. Antibiotik kloramfenikol se rabi diljem svijeta, ali povećana otpornost prema njemu ubrzala je uporabu drugih lijekova. Ako osoba ima delirij, upada u komu ili šok, za smanjenje upale mozga mogu se dati kortikosteroidi.

TABLICA 177-3

Što povećava rizik od infekcije salmonelom?

• Uklanjanje dijela želuca

• Pomanjkanje želučane kiseline

• Dugotrajna uporaba antacida

• Anemija srpastih stanica

• Nepostojanje slezene (splenektomija)

• Borelioza prenesena ušima

• Malarija

• Bartoneloza

• Ciroza

• Leukemija

• Limfom

• Infekcija virusom humanog imunodeficita (uključujući AIDS)

Potrebno je često uzimati hranu zbog želučanocrijevnog krvarenja ili drugih želučanocrijevnih poremećaja. Katkada se bolesnik hrani intravenski sve dok ponovno ne može probavljati hranu. Ljudima sa probojem (rupturom) crijeva treba davati antibiotike koji ubijaju veliki broj raznovrsnih bakterija—tzv. antibiotici širokog spektra djelovanja—(jer će se u peritonejsku šupljinu izliti mnoge različite vrste bakterija) i možda kirurškim zahvatom popraviti ili ukloniti probijeni dio crijeva. Recidivi se liječe na isti način kao početna bolest, ali su antibiotici obično potrebni samo 5 dana.

Kliconoše (ljudi koji nemaju simptome, ali u stolici imaju bakterije) moraju se prijaviti lokalnim zdravstvenim odjelima i zabranjeno im je raditi s hranom. Bakterije se mogu potpuno ukloniti u mnogih kliconoša nakon 4 do 6 tjedana antibiotske terapije.