Kolera

Kolera je zarazna bolest tankoga crijeva koju uzrokuje bakterija Vibrio cholerae.

Bakterije kolere proizvode toksin koji uzrokuje da tanko crijevo luči ogromne količine tekućine bogate solima i mineralima. Budući da su bakterije osjetljive na želučanu kiselinu, ljudi s manjkom kiseline osjetljiviji su na tu bolest. Ljudi koji žive u područjima u kojima je kolera česta (endemična) postupno razviju neku prirodnu otpornost.

Kolera se širi pijenjem zagađene vode, konzumiranjem morskih rakova, školjki i riba te druge hrane zagađene izlučevinama zaraženih ljudi. Kolera se pojavljuje u dijelovima Azije, Srednjeg Istoka, Afrike i Latinske Amerike. U tim područjima epidemije su česte u toplim mjesecima, a incidencija je najviša među djecom. U drugim područjima epidemije se mogu javiti u bilo koje godišnje doba i ljudi svih dobi su podjednako osjetljivi.

Ljude mogu zaraziti i druge vrste Vibrio bakterija. Proljev koji nastaje je obično mnogo blaži nego onaj od kolere.

Simptomi i dijagnoza

Simptomi, koji počinju 1 do 3 dana nakon zaraze s bakterijom, kreću se od blage nekomplicirane epizode proljeva do teške bolesti koja može dovesti do smrti. Neki zaraženi ljudi su bez simptoma.

Bolest obično počinje naglim, bolnim, vodenastim proljevom i povraćanjem. U teškim slučajevima proljev uzrokuje gubitak više od 1 litre tekućine na sat, ali je uobičajeni gubitak mnogo manji. U teškim slučajevima posljedični kritični manjak vode i soli dovodi do teške dehidracije s jakom žeđi, mišićnim grčevima, slabošću i izuzetno malim stvaranjem mokraće. Teški gubitak tekućine iz tkiva uzrokuje upale oči, a koža na prstima jako se nabora. Ako se zarazu ne liječi, posljedična teška neravnoteža između volumena krvi i povećane koncentracije soli može dovesti do zatajenja bubrega, šoka i kome.

Simptomi obično prolaze za 3 do 6 dana. Većina ljudi se oslobodi uzročnika za 2 tjedna, ali neki postaju dugotrajni kliconoše.

Dijagnozu kolere se potvrđuje pronalaženjem bakterija u brisevima rektuma ili svježim uzorcima stolice. Kako bakterija Vibrio cholerae ne raste u rutinskim kulturama stolice, liječnik može zatražiti posebnu kulturu za Vibrio organizme.

Sprječavanje i liječenje

Za obuzdavanje kolere bitno je pročišćavanje vodoopskrbnih objekata i ispravno uklanjanje ljudskih otpadaka. Druge mjere opreza uključuju uporabu prokuhane vode i izbjegavanje nekuhanog povrća ili nedovoljno kuhane ribe ili školjki. Cjepivo protiv kolere osigurava samo djelomičnu zaštitu i zato se općenito ne preporučuje. Brzo liječenje tetraciklinom može spriječiti bolest u ljudi koji su u istom kućanstvu s osobom zaraženom kolerom.

Najvažnije je brzo nadomjestiti izgubljene tjelesne tekućine, soli i minerale. Teško dehidriranim ljudima koji ne mogu piti, tekućina se daje intravenski. Kod epidemija ljudi katkada primaju tekućine preko nosnoželučane sonde (nazogastična sonda; sonda stavljena u želudac kroz nos). Jednom kada se dehidracija smanji, opći cilj liječenja je nadomjestiti točno količinu tekućine izgubljene stolicom i povraćanjem. Čvrsta se hrana može jesti nakon što povraćanje prestane i apetit se vrati.

Rano liječenje tetraciklinom i drugim antibiotikom ubija bakterije i obično proljev zaustavlja za 48 sati.

Više od 50% neliječenih ljudi s teškom kolerom umire. Od onih koji brzo prime odgovarajuću količinu izgubljene tekućine, umre manje od 1%.