Malarija

Malarija je zarazna bolest crvenih krvnih stanica koju uzrokuje jednostanični organizam Plasmodium.

Malarija se širi ubodom zaražene ženke komarca Anopheles, transfuzijom zaražene krvi ili iglom injekcije koju je prethodno upotrijebila zaražena osoba. Ljude mogu zaraziti i uzrokovati malariju četiri vrste parazita―Plasmodium vivax, Plasmodium ovale, Plasmodium falciparum i Plasmodium malariae.

U Sjedinjenim Državama i u većini razvijenih zemalja zbog učinkovitosti lijekova i insekticida malarija je rijetka bolest, ali je česta u tropima. Posjetitelji iz tropa ili putnici koji se vraćaju iz tih područja, katkada sa sobom donose zarazu pa je moguće da prouzroče malu epidemiju.

Životni ciklus parazita malarije počinje kada ženka komarca ubode osobu s malarijom. Komarac usiše krv koja sadrži parazite malarije, koji zatim putuju i dospiju u komarčeve žlijezde slinovnice. Kada komarac ubode drugu osobu, injicira sa slinom parazite. Paraziti idu u jetru u kojoj se razmnožavaju. Sazrijevaju tijekom prosječno 2 do 4 tjedna, zatim napuštaju jetru i odlaze u crvene krvne stanice osobe. Paraziti se u crvenim krvnim stanicama razmnožavaju uzrokujući pucanje zaraženih stanica.

Plasmodium vivax i Plasmodium ovale mogu ostati u jetrenim stanicama neko vrijeme, povremeno otpuštajući zrele parazite u krvnu struju uzrokujući napadaje simptoma malarije. Plasmodium falciparum i Plasmodium malariae ne ostaju u jetri. Međutim, ako se infekciju ne liječi ili ne liječi na odgovarajući način, zreli oblik Plasmodium falciparum može potrajati u krvi mjesecima, a zreli oblik Plasmodium malariae može u krvnoj struji ostati godinama uzrokujući ponavljane napade simptoma malarije.

Simptomi i komplikacije

Simptomi obično počinju 10 do 35 dana nakon što je komarac unio parazita u osobu. Često su prvi simptomi blaga vrućica koja dođe i prođe, glavobolja, bolovi u mišićima i tresavica, zajedno s općim osjećajem bolesti (klonulost). Katkada simptomi počinju jakom tresavicom na koju se nadoveže vrućica. Ti simptomi traju 2 ili 3 dana i često se mislilo da su simptomi influence. Idući simptomi i oblici bolesti različiti su u četiri tipa malarije.

Kod malarije falciparum može doći do nenormalne funkcije mozga, komplikacija koja se zove moždana malarija. Simptomi uključuju vrućicu od barem 40o C, jaku glavobolju, pospanost, delirij i zbunjenost. Moždana malarija može dovesti do smrti. Najčešće se javlja u dojenčadi, trudnica i kod putnika koji putuju u područja s velikim rizikom. Kod malarije vivaks do delirija može doći kada je vrućica visoka, ali inače simptomi sa strane mozga nisu česti.

Kod svih je tipova malarije ukupni broj bijelih krvnih stanica obično normalan, ali broj limfocita i monocita, dvaju posebnih tipova bijelih krvnih stanica, poraste. ** Obično se, ako se malariju ne liječi, pojavi blaga žutica, a slezena i jetra se povećaju. Često dolazi do niske razine šećera u krvi (hipoglikemija), a to osobito može biti jako izraženo u ljudi koji imaju velik broj parazita. Razina šećera u krvi može pasti čak i niže u ljudi koji se liječe kininom.

Katkada malarija potraje dok se god u krvi nalazi mali broj parazita. Simptomi su apatija, povremene glavobolje, osjećaj bolesti, slabi apetit, umor, te napadi tresavice i vrućice. Simptomi su znatno blaži i napadi ne traju tako dugo kao prvi napadaj.

Ako se bolesnika ne liječi simptomi malarije vivax, ovale ili malariae spontano nestaju kroz 10 do 30 dana, ali se mogu vratiti u različitim razdobljima. Neliječena malarija falciparum dovodi do smrti u oko 20% slučajeva.

Crnomokraćna groznica je rijetka komplikacija malarije koju uzrokuje pucanje (ruptura) velikog broja crvenih krvnih stanica. Prilikom pucanja eritrocita oslobađa se crveni pigment (hemoglobin) u krv. Hemoglobin, koji se tada izlučuje mokraćom, oboji mokraću tamno. Crnomokraćna groznica javlja se gotovo isključivo u ljudi s kroničnom malarijom falciparum, naročito u onih koji su se liječili kininom.

Dijagnoza

Liječnik posumnja na malariju kada osoba ima povremene napade tresavice i vrućice bez očitog uzroka. Sumnja je veća ako je bolesnik prethodne godine posjetio područje u kojoj malarija prevladava i ako je povećana slezena. Dijagnoza se postavlja prepoznavanjem parazita u uzorku krvi. Da bi se postavila dijagnoza može biti potrebno više od jednog uzorka, jer se vremenom razina parazita u krvi mijenja. Laboratorijski nalaz uzorka otkriva o kojoj se vrsti plazmodija radi, jer liječenje, komplikacije i prognoza ovise upravo o izoliranoj vrsti plazmodija.

Sprječavanje i liječenje

Ljudi koji žive u područjima zaraženim malarijom ili koji u njih putuju mogu poduzeti mjere opreza. Mogu koristiti u kućama i izvan njih sprejeve s insekticidom dugog djelovanja, zaštititi se rešetkama na vratima i prozorima, stavljati mreže protiv komaraca iznad kreveta i namazati kožu sredstvima koja odbijaju komarce. Mogu i nositi dovoljno odjeće, naročito nakon zalaza sunca, da kožu što je moguće više zaštite od ugriza komaraca.

TABLICA 184-2

Podsjetnik o malariji

• Lijekovi koji se uzimaju za sprječavanje nisu 100 posto učinkoviti

• Simptomi mogu početi jedan mjesec ili više nakon uboda zaraženog komarca

• Rani simptomi su nespecifični i često ih se zamjenjuje sa simptomima influence

• Važni su brza dijagnoza i rano liječenje, naročito malarije falciparum, koja je smrtna u do 20% zaraženih ljudi

Prilikom putovanja u područja zaražena malarijom mogu se uzeti lijekovi za sprječavanje malarije (antimalarici). Lijek treba početi uzimati tjedan dana prije, nastaviti kroz cijelo vrijeme boravka i produžiti mjesec dana nakon odlaska. Najčešći lijek koji se upotrebljava je klorokin. Međutim, u mnogim područjima svijeta postoje sojevi Plasmodium falciparum koji su otporni na taj lijek. Ostali lijekovi su meflokin i doksiciklin. Međutim, doksiciklin ne mogu uzimati djeca mlađa od 8 godina ili trudnice.

U sprječavanju infekcije nije potpuno učinkovit nijedan lijek. Putnike, koji razviju vrućicu dok su u područjima zaraženima malarijom, mora liječnik odmah pregledati. Dok se ne osigura stručna medicinska pomoć može se u okviru samoliječenja upotrijebiti pirimetaminsulfadoksin, kombinaciju lijekova.

Liječenje ovisi o tipu malarije koju je bolesnik dobio i o tomu jesu li sojevi parazita iz tog geografskog područja otporni na klorokin. Za akutni napad malarije falciparum u području za koje se zna da ima sojeve otporne na klorokin, osoba može uzeti kinin ili kinidin intravenski. Za druge vrste malarije otpornost na klorokin je rjeđa i zato bolesnik obično uzima klorokin, a nakon njega primakin.

TABLICA 184-3

Toksoplazmoza simptomi i problemi

Simptomi toksoplazmoze su različiti, ovisno o tome koji oblik ima infekcija.

Blaga limfatična toksoplazmoza može nalikovati infektivnoj mononukleozi. Simptomi mogu uključiti povećane limfne čvorove na vratu i pod pazuhom koji obično nisu osjetljivi, osjećaj bolesti, mišićnu bol, i kolebljive subfebrilne temperature koje mogu trajati tjednima ili mjesecima, ali koje konačno prestaju. Osoba može imati i blagu anemiju, niski krvni tlak, mali broj bijelih krvnih stanica, povećani broj limfocita u krvi i lagano nenormalne rezultate pretraga jetrene funkcije. Međutim, često zaraženi ljudi imaju samo povećane bezbolne limfne čvorove na vratu.

Kronična toksoplazmoza dovodi do upale u oku. Često su drugi simptomi nejasni.

Akutna rasprostranjena toksoplazmoza može uzrokovati osip, visoku vrućicu, tresavicu i iscrpljenost. Taj se tip toksoplazmoze javlja u prvom redu u ljudi s oštećenim imunološkim sustavom. U nekih ljudi zaraza uzrokuje upalu mozga i njegovih ovojnica (meningoencefalitis), jetre (hepatitis), pluća (pneumonitis) ili srca (miokarditis).

Toksoplazmoza u ljudi s AIDSom može se širiti po čitavom tijelu. Najčešće dođe do upale mozga (encefalitis), uslijed čega se može razviti paraliza polovice tijela, može se smanjiti osjet u posebnim područjima i mogu nastupiti epileptični grčevi (konvulzije), drhtanje, glavobolja, zbunjenost i koma.