Amebijaza

Amebijaza je zarazna bolest debeloga crijeva koju uzrokuje jednostanični parazit, Entamoeba histolytica.

Entamoeba histolytica tijekom životnog ciklusa postoji u dva oblika: aktivni parazit (trofozoit) i neaktivni parazit (cista). Trofozoiti žive u crijevnim sadržajima i hrane se bakterijama ili na stijenci crijeva. Kada započne infekcija, trofozoiti mogu uzrokovati proljev koji ih izbacuje iz tijela. Izvan tijela krhki trofozoiti propadaju. Kada osoba nema proljev, trofozoiti obično prije no što napuste crijevo postaju ciste. Ciste su vrlo čvrste i mogu se širiti bilo neposredno s osobe na osobu ili posredno preko hrane ili vode.

U Sjedinjenim Državama češći je neposredan prijenos i to dodirom zaražene stolice. Amebijaza se češće širi među ljudima koji borave u ustanovama sa slabom higijenom, te spolnim dodirom, naročito među muškim homoseksualcima, prije nego slučajnim dodirom (kontaktom). Posredni prijenos cista češći je u područjima slabe higijene, kao što su radni logori imigranata. Voće i povrće može biti zagađeno kada raste u zemlji gnojenoj ljudskim izmetom, kada se pere onečišćenom vodom ili kada ga priređuje zaražena osoba.

Simptomi

Većina zaraženih ljudi, naročito oni koji žive u umjerenim klimama, nema simptoma. Katkada su simptomi tako nejasni da ih se jedva primijeti. Simptomi mogu biti: isprekidani (intermitentni) proljev i zatvor stolice, flatulencija (napuhanost) i grčevita bol u trbuhu. Pri dodiru trbuh može biti bolno osjetljiv, a u stolici se može vidjeti krv i sluz. Bolesnik može imati blago povišenu temperaturu. Između napadaja, simptomi se smanjuju pa se još javljaju samo grčevi koji se ponavljaju te rahla i vrlo mekana stolica. Čest je gubitak težine (jako mršavljenje) i anemija.

Prodor trofozoita kroz crijevnu stijenku može uzrokovati veliku nabreklinu (amebom). Amebom može začepiti crijevo pa se može pogrešno smatrati kako se radi o raku. Ponekad trofozoiti probiju crijevnu stijenku. Otpuštanje crijevnog sadržaja u trbušnu šupljinu uzrokuje tešku trbušnu bol i infekciju trbuha (peritonitis) što zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.

Navala trofozoita u crvuljak i okolno crijevo može uzrokovati blagi oblik apendicitisa. Prilikom kirurškog zahvata zbog apendicitisa trofozoiti se mogu proširiti po trbuhu. Zbog toga operaciju treba odgoditi za 48 do 72 sata dok se ne daju lijekovi koji uništavaju trofozoite.

U jetri se može stvoriti apsces ispunjen trofozoitima. Simptomi uključuju bol ili nelagodu u području oko jetre i vrućicu koja se ponavlja, znojenje, tresavice, mučninu, povraćanje, slabost, gubitak težine i ponekad blagu žuticu.

Katkada se trofozoiti prošire krvnom strujom uzrokujući infekciju pluća, mozga i drugih organa. I koža se može zaraziti, naročito oko butina i spolnih organa, a isto se tako mogu zaraziti i kirurške rane ili ozljede.

Dijagnoza

Amebijazu se dijagnosticira laboratorijskim ispitivanjem uzoraka stolice koji se uzmu od inficirane osobe; za postavljanje dijagnoze može biti potrebno tri do šest uzoraka stolice. Proktoskopom (savitljiva cijev za promatranje) se može promatrati unutrašnjost rektuma i dobiti uzorak tkiva bilo kojeg vrijeda. Ljudi s apscesom jetre gotovo uvijek imaju u krvi visoku razinu protutijela na parazite. Međutim, kako ta protutijela mogu ostati u krvnoj struji mjesecima ili godinama, visoka razina protutijela ne ukazuje u svakom slučaju na postojeći apsces. Zbog toga ako liječnik misli da se stvorio apsces jetre, može propisati lijek koji ubija amebe (amebicid). Ako je lijek učinkovit, pretpostavlja se da je amebijaza ispravna dijagnoza.

Liječenje

Parazite u crijevu ubija nekoliko amebicidnih lijekova koji se uzimaju u obliku tablete―kao što su iodokinol, paromomicin i diloksanid. Metronidazol ili dehidroemetin se uzima za teži oblik bolesti i za bolest izvan crijeva. Uzorci stolica ponovno se ispituju 1, 3 i 6 mjeseci nakon liječenja da bi se potvrdilo izlječenje.